Sve mi je jasnije da su su obitelj i Euharistija nedjeljive. Razmatrajući Euharistiju, Boga koji se pod prilikama kruha i vina objavljuje svijetu, shvaćam koliko je obitelj ne samo simbol, nego druga strana medalje Euharistije, bliska i jasna i onima koji nisu kršćani, niti pripadaju kršćanskoj kulturi. U svim kulturama postoji kult obitelji povezan s nekim božanstvom, a obitelj jednog muža i jedne žene njihova djeca – dar su europskog, kršćanskog poimanja čovjeka i dar su – čovječanstvu.
Euharistija, Isus prisutan među nama po prilikama kruha i vina je najdragocje nije što nam je Presveto Trojstvo darovalo, to je obećanje vječnog života u Ljubavi. Život nam je darovan po majci i ocu. I danas smo svjedoci da je vjenčanje jedne žene i jednog muškarca, brak koji je sklopljen pred Bogom s obećanjem doživotne vjernosti supruga i supruge prepoznat u cijelom svijetu kao – najveća želja mladića i djevojaka, muškaraca i žena u svim kulturama i na svim kontinentima. To me smo bili svjedoci u subotu, 19. svibnja 2018. kad je vjenčanje prinčevskog para Harry i Meghal gledalo preko milijardu ljudi diljem svijeta.
Euharistija je „kruh koji se lomi“, i „vino koje razveseljuje srce čovječje.“ I zaista, tijekom mise vidimo kako svećenik nakon Podizanja lomi kruh, hostiju, i jedan dio stavlja u kalež s vinom: „Taj čin označava da je Isus je kruh koji se lomi“, koji umire, a kad se sjedini s vinom, koja tijekom prikazanja postaje krv Isusova, objasnio nam je jedan teolog objasnio –ponovno se sjedinjuju se kruh i vino, tijelo i krvi Kristova – Njegovo uskrsnuće.
Roditelji su kruh koji djetetu daje sigurnost, hranu, život, ali, su i „kruh koji se lomi“, iz ljubavi. Koliko je potrebno samozatajnosti, odricanja, i s koliko se osobnih žrtava suočavaju obitelji s bolesnim članovima, s djecom koja imaju posebne potrebe, na primjer. Svjedoci smo emotivne praznine i straha koje osjećaju djeca bez blizine majke, oca, brata, sestre, rodbine, i starijih, usamljenih ljudi koji nisu imali djecu, ili su ona daleko, i nemaju nikoga bliskoga da im bude „rame za plakanje“, ili samo društvo za razgovor. I Isus, Sin Božji, u trenucima svoje najveće boli, obraća se svojoj majci. Uz nju je, uz Njegov križ stajala – pored Marije Mgdalene i rođakinja, Marija Kleofina…
Suprug i supruga, otac i majka su djetetu slika Božjeg zajedništva, njihova međusobna ljubav je – kruh je koji hrani dušu njihova djeteta sigurnošću, samopoštovanjem, dostojanstvom i postojanošću u dobru. Hrvati su svjesni te činjenice pa za nekoga tko je dobar kažemo da je „dobar kao kruh“, otac, stric, majka, teta, baka, djed… ili bilo tko drugi…Činjenica je da se svake hrane zasitimo, ali kruha – nikada! Istina je da se svakog užitka zasitimo, ali iskrene, bezuvjetne ljubavi – nikada!Isus nas je naučio da molimo Oca nebeskoga „kruh naš svagdašnji daj nam daj nam danas“Mogli bismo to izrazitini i kao „Sretne i stabilne brakove i obitelji daj nam danas!“….Najveći blagoslov u braku su djeca. Djeca mu šarm vječnosti, Božjeg djetinjstva, nevinosti i ljepote koja raznježuje dušu, a srce ispunja dobrotom i radošću. Djeca su „vino koje razveseljuje srce čovječje“. Djeca su u isto vrijeme i briga i razbibriga. Biti dobar i plemenit roditelj, majka i otac – najljepše je što ljudsko srce može osjetiti.“ Odgojiti dobru i plemenitu djecu, najljepše je što roditelji svoje, ili usvojene djece u životu mogu iskusiti. To je najveća radost!“
Takva radost se može osjetiti u skladnim i sretnim obiteljima, gdje se svi – roditelji i djeca, bake i djedovi, međusobno poštuju i vole, bez obzira jesu li djeca rođena ili su usvojena. Nedavno je HTV prikazala životnu priču jednog uspješnog i sretnog gospodina, koji je kao novorođenče bio nađen u jednoj zagrebačkoj crkvi, i potom usvojen. Odrastao je uz roditelje koji su ga voljeli i omogućili mu lijep i sretan život. On nikada nije ni pokušao pronaći svoje biološke roditelje. Svojoj majci je zahvalan što ga je rodila, a da ga je voljela – shvaća po njenom činu: sinčića je ostavila urednog i čistog u crkvi, sigurna da će ga netko primijetiti i usvojiti.
Svi mi, kršteni u Crkvi Isusovoj, usvojeni smo od Presvetog Trojstva i s njim smo – prava obitelj! Sam Bog je naš Kruh, a mi smo Njemu – vino, radost koju donose djeca u obitelj!
Obitelj kao metafora Euharistije je neprocjenjiva, nenadoknadiva i – sudbonosna. Ususđujem se reći – to je zlatna medalja Božjeg stvaranja, s dvije strane: s jedne strane je to obitelj – roditelji i djeca, s druge strane – Isus u svoj, svojoj potpunosti – sin Marije iz Nazareta i Vječni Sin, druga osoba Presvetog Trojstva!.
Kruh koji se daje svaki dan – to su majka i otac. Oni su djetetu sigurnost, izvor ljubavi, dobrote i razumijevanja, odrastanja i sazrijevanja. Oni su zaista „kruh koji se lomi“ – spremni na žrtvu, na umiranje sebi, spremni prihvatiti svako svoje dijete – muško, ili žensko, zdravo ili bolesno. Biti roditelj, majka i otac znači – biti kruh, neophodane za rast i cjeloviti razvitak djeteta. .
A dijete, djeca su vino koje obitelji daje radost, i ispunjenost duše koja je onima koji djecu nemaju (ili je ne žele imati) – nedokučiva. Djeca su radost, svako je dijete neponovljivi dar roditeljima, braći i sestrama, dar čovječanstvu. Kad su roditelji dobri kao kruh, ispunjeni ljubavlju, poštovanjem i prihvaćanjem jedno drugoga – djeca su kao vino u sigurnim i kvalitetnim posudama: vino „koje razveseljuje srce čovječje“. Roditelji, pogotovo mladi – često ne mogu riječima opisati što osjećaju kad u svom naručju drže svoje dijete. kd se brinu za njega..
U Bibliji vinograd i vino imaju bitnu ulogu: da bi se dobilo kvalitetno vino potrebno je mnogo u vinogradu prebivati i s puno rada, truda, znoja, strpljivsti, obrezivanja, njege i pažnje stvarati buduće vino. …I odgoj djeteta zahtijeva strpljenje, ustrajnost, „rezanje“ dječjih hirova, mudrost, koja nadilazi čovjeka. Tu mudrost daje Bog, jer je i tu potrebna strpljivost, ustrajnost, ljubav i dobrota . Odgoj je bolan proces. Da bi dijete je postalo dobro vino i radost svojih roditelja, potrebno mu je posvetiti i vrijeme i svu svoju ljubav, i sva svoja umijeća. Odgojiti dijete – je dug i put i veliki trud, ali i sam hod je već daje okus vina. vino, „Da bi duša bila zdrava, da bi tijelo bilo zdravo, potrebni su kruh za tijelo, i vino za dušu.“
Obasjana Suncem Euharistije Crkva je uvijek, gdjegod je dolazila okupljala, ii gdjegod danas dolazi – okuplja djecu koja nisu imala kruh dobrote i sigurnosti svoje biološke obitelji.Zato Crkva osniva škole, ustanove za napuštenu djecu, za one koji nemaju obitelj koja bi im pružala sigurnost i životnu radost. Zato je sv. Majka Terezija, majka bezbrojne djece, a njene sestre redovnice „kruh koji se lomi“: životna sigurnost. Redovnicama, sljedbenicama sv. Majke Terezije . napuštena djeca su „vino koje razveseljuje srce čovječje“
Zato njihova lica i njihove oči – blistaju radošću neba!
Ana Penić