Predragi,
Nastavljamo s govorom o Mariji, saborskih Otaca II. Vatikanskog koncila u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen Gentium.
Budući da se Bogu svidjelo svečano očitovati otajstvo ljudskoga spasenja ne prije nego što izlije od Krista obećanoga Duha, vidimo apostole kako prije dana Pedesetnice „jednodušno ustraju u molitvi sa ženama, s Marijom Isusovom majkom, i s njegovom braćom“ (Dj 1,14) te kako također Marija svojim molitvama zaziva dar Duha, koji ju je za navještenja bio osjenio. Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara (usp. Otk 19,16) i pobjednikom nad grijehom i smrću. (LG 59)
Prisjetimo se:
- II. Vatikanski sabor najavio je papa Ivan XXIII. 25. siječnja 1959. godine.
- Koncil je započeo s radom 11. listopada 1962. godine, a zaključen je na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1965. godine.
- Zaključio ga je papa Pavao VI.
Antifona blaženoj Djevici Mariji:
Zdravo, Kraljice,
majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše, zdravo!
K Tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K Tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
one svoje milostive oči na nas,
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa,
blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo!