Kako si? Morao sam Ti napisati ovo kratko pismo… Hoću Ti reći da se brinem  za Tebe. Jučer sam Te vidio kako si razgovarao s prijateljima.

Čekao sam Te čitav dan nadajući se da ćeš porazgovarati i sa mnom. Dao sam Ti  zalazak sunca kako bi završio tvoj dan i hladan dašak vjetra kako bi se odmorio, čekao sam Te.

Nisi došao. To me ranilo – ali i dalje Te volim, jer sam Tvoj prijatelj!

Sinoć sam Te vidio dok si spavao i želeći dotaknuti Tvoje obrve, razlio sam mjesečevu svjetlost po Tvome licu. Ponovno sam čekao… Htio sam doći kako bismo  porazgovarali. Imam toliko darova za Tebe.

Probudio si se i potrčao na posao. Moje su suze bile u kiši. Da si me samo poslušao – volim Te. Pokušavam Ti to reći kroz plavo nebo i tihu zelenu travu. Šapućem Ti to lišćem na stablu i bojama cvjeća, vapijem to i u planinskim potocima. Odjenuo sam Te toplim zrakama sunca, nasitio i zrakom i mirisima prirode. Moja je ljubav prema Tebi dublja od oceana i veća od najveće potrebe u tvom srcu. Molim Te, porazgovaraj sa mnom. Molim Te, nemoj me zaboraviti. Želio bih podijeliti s Tobom toliko stvari. Neću Ti više smetati. To je Tvoja odluka. Odabrao sam te i stalno čekam, jer sam Tvoj prijatelj.

Volim Te

                                                                                                                                                                               ISUS