U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 65
Ti pohodi zemlju i ti je natopi,
obogati nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
brazde joj natopi,
grude joj poravna;
kišom je omekša,
usjeve joj blagoslovi.
Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.
EVANĐELJE; Mt 13,1-23
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.” “Tko ima uši, neka čuje!” I pristupe učenici pa ga zapitaju: “Zašto im zboriš u prispodobama?” On im odgovori: “Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.” “Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.” “Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba.Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.”
MEDITACIJA
Moje je srce tlo na koje padaju tvoje riječi, Isuse. Moje je srce zemlja ili kamen, plodno tlo ili trnjem obrasla njiva. Moje je srce kameno ili je ono od mesa. Ono prima ili ne prima, ono se hrani tvojom riječju ili je odbija. Moje je srce uključeno kod sijanja tvoje Radosne vijesti, Gospodine Isuse.
Koliko tvojih riječi, Isuse padne uz put? Koliko ih ne dospije do dubina moga srca? Ima riječi koje ni ne zamijetim. Ima riječi koje ne registriram. Ima riječi koje ne čujem niti želim čuti. Moje je srce često nepropusno za tvoju riječ. Tada sjeme tvoje riječi padne uz put i umijesto da se njime ja hranim, hrane se ptice nebeske. Oprosti mi, Gospodine, za svaku riječ koju nisam čuo jer nisam bio pažljiv, jer nisam shvaćao važnost tvoje riječi.
Moje je srce, Isuse, kadkad kao trnjem i dračem obrasla zemlja. Što god nikne, uguši se. Tvojom se riječju ne mogu pozabaviti, jer imam toliko drugih stvari koje mi se čine važnijima. Ne dopuštaju mi da mislim, da se posvetim onome što je jedino potrebno, onome što je najvažnije. Oprosti mi, Isuse.
(fra Zvjezdan Linić; U početku bijaše riječ; TEOVIZIJA; Zagreb, 2007.)
MOLITVA
Želim da od danas tvoja riječ pada na plodno tlo moga srca i da nadoknadim obilnim plodovima sve ono što sam proigrao kad tvoja riječ nije nailazila u meni na prijem. Proslavi se, Isuse, u meni i po meni svojom blagoslovljenom riječju. I neka nikne plod tvoje ljubavi i dobrote!
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU