11.10.2011.

by admin

U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.

 

Ps 19

Nebesa slavu Božju kazuju,

naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.

Dan danu to objavljuje,

a noć noći glas predaje.

 

Nije to riječ, a ni govor nije,

nije ni glas što se može čuti,

al’ po zemlji razliježe se jeka,

riječi sve do nakraj svijeta sežu.

Ondje suncu razape šator,

 

EVANĐELJE; Lk 11,37-41

Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu.Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: “Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.”

 

MEDITACIJA

Koliko li puta evanđelja bilježe upravo ovakav scenarij? Bog govori. Čovjek dirnut Riječju Božjom poziva i prima Boga u svoj dom– u svoje srce, no onda se događa ona naša najveća tragedija: ‘K svojima dođe i njegovi ga ne primiše’ Naime, Bog dolazi u naš život, u naša srca sa svom zahtjevnošću svoje božanske prisutnosti, ali mi ljudi nismo kadri dopustiti Bogu da On bude Stvoritelj, a mi stvorenje.

Mi bismo, baš poput Adama, uvijek iznova htjeli biti mali bogovi i određivati Bogu što i kako bi On trebao činiti, ne samo u našem životu, nego u čitavom kozmosu. Tako redovito zadajemo Bogu vrlo striktne koordinate kako i što Mu je činiti, da Ga svojom slobodom zapravo onemogućavamo da, iako svemoguć, išta učini u nama i oko nas, a sve zbog naše nevjere, našeg nepovjerenja u Njegovu božansku svemoć i ljubav.

To je bezumnost o kojoj govori Isus u današnjem evanđelju. Mi ljudi, budući smo često licemjerni i podvojeni u odnosu prema drugima, u trajnoj smo napasti da i u odnosu s Bogom stvari dijelimo ili razlikujemo na ono izvanjsko i ono nutarnje, na ono javno i ono privatno, osobno. Bog je došao spasiti čitavog čovjeka, i samo čitavim predanjem svoga srca Bogu možemo biti dionici Njegove ljubavi koja se očituje u njegovu spasenju na i po križu.

fra Siniša Paušić

 

OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.

Preporučeno

Leave a Comment