U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.

Ps 62

Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu spasenje.

Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

Samo je u Bogu mir, dušo moja,

samo je u njemu nada moja.

Samo on je moja hrid i spasenje,

utvrda moja: neću se pokolebati.

U nj se, narode, uzdaj u svako doba;

pred njim srca izlijevajte:

Bog je naše utočište!

EVANĐELJE; Lk 11,42-46

“Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti.” “Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajući hode.” Nato će neki zakonoznanac: “Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.” A on reče: “Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete.”

MEDITACIJA

Ljudi su uvijek, svjedoči nam osobito čitav Stari zavjet, nekako rado željeli svoj odnos prema Bogu urediti zakonom, tako da bude svima i sasvim jasno što je kome potrebno učiniti da ispuni ono što Bog traži od nas. No, kod zakona postoji uvijek opasnost da čovjek ispuni ono što je potrebno izvana, a onda iznutra ide dalje po svome.

Upravo to su činili revni vršitelji zakona, farizeji i pismoznanci. Do u tančine su poznavali zakon i trudili ga se držati do u milimetar, ali u svem tom vršenju zakona zaboravili su na pravednost i ljubav Božju. Tako je zakon kao sredstvo, da tako kažemo, uređenja odnosa s Bogom, postao ne više sredstvo nego cilj i kao takav prepreka osobnom, iskrenom i vjernom odnosu s Bogom. No budući da je čovjek uvijek samo čovjek, nismo niti mi danas– suvremeni vjernici– daleko napredovali u svom odnosu prema Bogu.

Današnje evanđelje podsjeća da zakon– obveze– nisu cilj našeg vjerničkog života, nego sredstvo do cilja. Cilj našeg vjerničkog života je duboko i iskreno zajedništvo s Bogom. Stoga ako ne želimo da se današnji Isusov JAO i na nas odnosi ne zaboravimo nikad da biti Kristov– kršćanin– znači biti sav Božji, pripadati do kraja Bogu i slaviti Ga čitavim svojim bićem.

fra Siniša Paušić

OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.