U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 86
Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš,
pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.
Slušaj, Jahve, molitvu moju
i pazi na glas vapaja mog.
Svi narodi što ih stvori doći će
i klanjat’ se tebi, o Jahve,
i slavit će ime tvoje.
Jer ti si velik i činiš čudesa:
ti si jedini Bog.
No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.
Pogledaj na me i smiluj se meni;
daj svome sluzi snage svoje
i spasi sina sluškinje svoje!
EVANĐELJE; Mt 13, 24-43
Drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'” I drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.” I drugu im kaza prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.” Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba -da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: “Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.” On odgovori: “Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.” “Tko ima uši, neka čuje!”
MEDITACIJA
Gospodine, nisi li ti posijao dobro sjeme? Odakle onda kukolj? Nisi li ti, Gospodine, sve dobro stvorio? Nisi li ti dobar? A ipak si i Stvoritelj svega. Odakle onda zlo? Odakle grijeh? Odakle tolike nesreće, neuspjesi, tragedije među ljudima? Zar nije sve od tebe? Kako s time pomiriti činjenicu da ima toliko puno zla na svijetu?
Kako se može dogoditi, Gospodine, da čovjek odjednom izgubi smisao za život, da odjednom prestane težiti za dobrim, da se toliko zla smjesti u njegovo srce? Odakele to, Gospodine?
Postiđuješ nas, Gospodine? Ti strpljivo čekaš. Ti si onaj koji ne želi ugasiti stijenja što tek tinja, ne želiš prelomiti napuknute trske. Ti čekaš i daješ svakome priliku života, mogućnost popravka i promjene života. Ti vjeruješ da je moguće i u ljudski izgubljenim slučajevima vidjeti tračak nade. Ti znaš u ljudima koji su drugi otpisali otkriti ono dobro što se može razviti u plodonosno stablo koje će donositi u svoj rod.
Nauči nas, Isuse, čekati: nauči nas gledati! Nauči nas, Isuse, ljubiti, praštati i prihvaćati. Daj da takvi budemo prema sebi, a još više da takvi budemo prema drugima!
(fra Zvjezdan Linić; U početku bijaše riječ; TEOVIZIJA; Zagreb, 2007.)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU