U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
EVANĐELJE; Mt 12, 38-42
Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: “Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak.” A on im odgovori: “Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka.
Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!”
MEDITACIJA
I mi smo danas neka ljudska generacija koja traži razne znakove, volimo da nam sve bude ugodno, brzo, dostupno i praktično. Tako i u Isusovo vrijeme ljudi traže znak, znak od Isusa po kojem bi oni njemu vjerovali. Ali Isus nije neki mađioničar niti se ne hvali svojim sposobnostima i darovima od Boga, on čini i djeluje u skrovitosti srca. Isus od nas ne traži da mi vjerujemo po čudu nego po samoj vjeri. Naš život biti će pun nepravda, bolesti, razočaranja, žalosti i patnja, naravno uz sve druge pozitivne strane života. Ali smisao vjere jest da ostanemo vjerni, puni pouzdanja u Gospodina u najtežim trenucima života. Možda nas Isus neće uvijek izlječiti od bolesti, niti nas sačuvati od patnji niti će učiniti čudo, ostaviti će nas u sivoj i teškoj svakodnevici, ali mi tu moramo pokazati svoju zrelost i vjeru u njega, ostati vjerni sebi i Njemu. To je vjera, to je smisao kršćanstva. Hodati i po mraku u nesigurnosti slijedećeg koraka, ali u vjeri u Boga. Bez čuda, bez osjećaja euforije i sreće, bez vjere u čudo. Teške trenutke i krize treba gledati kao dar od Boga u kojim nas on uči postati čovjekom, u kojima nas jača i u kojima nas približava k sebi.
MOLITVA
Isus blaga i ponizna srca
Učini srce moje po srcu svome.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU