Ps 79

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe zbog imena svoga!

Nek’ do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Lk 6, 36-38

“Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.” “Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.”

MEDITACIJA

Često smo puta u životu mogli čuti kako se dobro dobrim uvijek vraća. I danas to čitamo u Evanđelju. Jesmo li uistinu u to i uvjereni? Ponašamo li se tako da uvijek ljudima oko nas činimo dobro iz čistog razloga da činimo dobro ili možda čak iz uvjerenja da će nam se to i vratiti?

Osuda… Vjerujem da smo se svi našli u situaciji da smo osuđivali. A zašto ljudi sude? Vjerojatno zato što nikad ne znaju „onu drugu stranu“ ili joj čak ne daju ni priliku za to. A svaka medalja ima dvije strane. Bog koji gleda u naša srca vidi obje strane istovremeno i ne osuđuje nas. Daje nam slobodu. A On je jedini pravomoćan Sudac. A tko smo mi?

Jesmo li se našli kad u situaciji da smo osuđeni i mjereni ljudskim mjerilima? Da ljudi iza leđa o nama pričaju, prepričavaju i komentiraju naše ponašanje, postupke… Kako smo se osjećali? Je li bilo lako sve to gledati i trpjeti, a biti potpuno nemoćan da ispravimo tuđa gledišta…

„Stavimo se u cipele“ osuđivanih ljudi i promislimo kako živimo. Ovih 40 dana korizme upravo je za to predviđeno.

MOLITVA

Isuse blaga i ponizna srca

Učini srce moje po srcu svome.