U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Himan
Otvori širom plavi svod,
Pohrli među ljudski rod,
Nek otvore se dveri sve
I tebe k nama propuste.
Gle, rosa s neba otječe
A Isus krz nju protječe
I kiša iz oblaka tih
Sad njegov ima sveti lik.
Nek zemlja prene se iz sna
Zeleni nek se dolina,
A gdje procvate rumen cvijet
Tu Kristov niknut lik će svet.
Ta gdje si tako dugo već,
Zar cilj svoj nada neće steć?
Napusti, Kriste, Božji stol
I siđi u naš suzni dol.
Ti, zvijezdo jasna, sunašce,
Da l’ ikad ćemo vidjet te?
Pokaži, sunca, bljesak jak,
Progutat će nas crni mrak.
Jer pun je patnje zemni vrt,
Pred oči naše stala smrt,
Stog moćnu ti nam ruku daj,
Povedi nas u zavičaj.
Zahvalit ćemo tebi svi
I hvaliti u vječnosti,
Jer ti si naš otkupitelj,
Sin Božji, svijeta spasitelj.
EVANĐELJE; Lk 1,57-66
Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
TIŠINA
….zastani u tišini i osluškuj što ti to danas Bog govori ????
MEDITACIJA
Obrezivanje je stari židovski obred na svakom muškom djetetu. To je znak saveza. To je trenutak i svečanog dodjeljivanja imena djetetu. Elizabeta izjavljuje da će se zvati Ivan, no rođaci su tradicionalisti i traže da se izjasni i otac. Zaharija ne može govoriti, ali zna pisati. Na pločici napiše: „Ivan mu je ime!“. Tako se sve ispunilo što je navijestio anđeo Gabrijel. U tom času otvorila su se usta nijemog Zaharije i on je počeo slaviti Boga poznatim hvalospjevom „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov!“.
I dok Crkva stavlja u usta svojim moliteljima na početku dana upravo taj hvalospjev i to svakodnevno, to je onda želja da nam nakon relativno nijeme noći i mirnog sna prvo što glasno iziđe iz naših usta bude blagoslivljanje Boga.
Kako bi divno bilo, kako bi lijepi dani bili svima nama kada bismo znali na taj način posvetiti svoj dnevni rad, a osobito svoj dar govora. Time bismo širili oko sebe blagoslov i mir, a izbjeglo bi se toliko zla i prokletstva što se, nažalost, već od najranijih sati širi oko nas.
Treba nam blagoslov. Valja se truditi da zaista prve naše riječi u novom danu budu riječi blagoslova. Tako će nam svima biti ljepše.
(Zvjezdan Linić; Gospodine samo reci riječ; TEOVIZIJA; Zagreb, 2008.)
ZAMOLBE
Isuse, daj da spoznamo da nam u svakom trenutku našega života poklanjaš posvetu, svoju blizinu, izbavljenje i izlječenje.
Daj da shvatim kako mi moje vlastite snage i sposobnosti nisu dovoljne, te da si mi ti spremio toliko snage i pomoći u svojoj ljubavi koliko mi je potrebno.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU
ANĐELE ČUVARU MILI