U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 115
Ne nama, o Jahve, ne nama,
već svom imenu slavu daj
zbog ljubavi i vjernosti svoje.
Zašto da govore pogani:
“Ta gdje je Bog njihov?”
Naš je Bog na nebesima,
sve što mu se svidi to učini.
Idoli su njihovi srebro i zlato,
ljudskih su ruku djelo.
Usta imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
Uši imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.
Takvi su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju.
Dome Izraelov, u Jahvu se uzdaj!
– On je štit i pomoćnik njihov.
EVANĐELJE; Mt 9,1-8
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: “Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!” A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli!”Prozrevši njihove misli, Isus reče: “Zašto snujete zlo u srcima? Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!” I on usta te ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
MEDITACIJA
Danas, Matej stavlja pred nas sliku Isusa kako ulazi u lađu, plovi morem i prelazi na drugu stranu mora. U njegovu gradu, Isusa su čekali mnogi ljudi i tom prilikom donesoše i staviše Isusu pred noge uzetoga na nosiljci.
A Isus u mnoštvu – strpljivo “čekajućeg” naroda prepozna i osjeti njihovu potrebu i žeđ za njim te im vjeru nagradi silnim čudom, čudom ozdravljenja uzetoga.
Ne samo čudo fizičkog ozdravljenja, kod uzetoga se dogodilo i ozdravljenje duše. Isus u bolesnom prepozna i grešnika jer reče: “Hrabro sinko, otpuštaju ti se tvoji grijesi”. No, eto iznenađenja i s tim činom nije bilo završeno. U toj hrpi naroda čekali su i pismoznanci i oni u sebi pomisliše: “Ovaj huli!”
A Isus, poznavao im je misli, na njihovo zaprepaštenje kako ih je prozreo, nadoda, vi koji sumnjate: “Zašto snujete zlo u srcima? Što je lakše reći: “Otpuštaju ti se grijesi ili reći, ustani i hodaj?” I nastavi Isus dalje, znajte, Sin Čovječji vlastan je na zemlji otpuštati grijehe – i – pred svima njima blago ali prodornim glasom reče uzetome: “ustani, uzmi svoju nosiljku i pođi na nogama kući!” Uzeti ustade, uze nosiljku i ode kući. Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
Osjetimo i mi u sebi tu vlast. I nama je Isus dao vlast činiti čuda u Ime Njegovo, pa u Isusovo ime prepoznajmo svakog – napose bolesnog na nosiljci životnih dana i recimo u vjeri Isusovim riječima: “ustani sinko, uzmi svoju nosiljku, pođi kući i slavi Boga koji te ozdravi”.
I nas Isus danas poziva da uđemo u lađu s Njim i da budemo i mi lijek jedni drugima, ozdravljajmo i liječimo u komunikaciji- pogledom, riječima, ljubavlju, prisutnošću i snagom odozgor.
s. Augustina Barišić
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU