U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
HIMAN
Žuč mu daju i on gine,
Nježan lik mu presveti
Bodu trnje, čavli, koplje,
Krv i voda s boka vri:
O gle vrela, koje pere
Zemlju i svijet čitavi!
Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj,
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nikoji ga nema gaj:
Slatko drvo, slatki čavli
Nose teret slatki taj.
Savij grane, stablo silno,
Mekšaj jezgru drvu svom,
Neka mine sva tvrdoća
Prirođena biću tvom,
Tijelu Kralja svevišnjega
Budi mekšom posteljom.
Samo ti si bilo vrijedno
Žrtvu svijeta nositi,
Postat lađom što će k luci
Potopljene voziti,
Koju svu će Jaganjčeva
Sveta Krv orositi.
U sve vijeke budi slava
Trojici božanstvenoj,
Ocu, Sinu, Duhu Svetom,
Koji tješi narod svoj!
Nek se ime višnjeg Boga
Pjeva po vasionoj. Amen.
EVANĐELJE; Mt 26, 14-25
Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.” A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: “Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?” On reče: “Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.'” I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu. Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. I dok su blagovali, reče: “Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.” Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: “Da nisam ja, Gospodine?” On odgovori: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.” A Juda, izdajnik, prihvati i reče: “Da nisam ja, učitelju?” Reče mu: “Ti kaza.”
TIŠINA
Otkloni vanjsku buku, zastani u tišini i osluškuj što ti to Isus govori.
MEDITACIJA
Za smiješnih trideset srebrnjaka Juda je izdao Isusa. Njegova izdaja i njegov očaj imaju u sebi nešto tjeskobno. Izdao je ono najmilije kako bi učinio najgore. Sve zaprepaštenje vlastitim činom sručilo se na njega u času kad je primio novac. Bacio je novac i objesio se. Za njega je sve bilo prekasno. No mora li to nužno značiti da je i za Božje milosrđe bilo prekasno? Ako je točno da je Bog s Judom imao takav plan, ne bismo li onda mogli vjerovati da Bog i njega spašava, jer je Isus umro za sve ljude? – A mi: nema li i u našemu životu dana kad svoju ljubav prema Bogu i prema braći ljudima prodamo za častohleplje, za dobitak, sigurnost, ili čak za osvetu i mržnju? Nije li sve to i u nama? Isusa Krista netko uvijek iznova izdaje i prodaje.
Molimo Boga da izdaja- Njega, ili nekog čovjeka pa i samih sebe- koja se može uvući u nas ne pretvori u okorjelost. «Jer kad se izdaja ukorijeni, kad ona ovlada srcem te oni više ne zna naći put prema kajanju- to je Juda!»
(izvor: www.katolici.org)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU