U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 22,26b-28.30-32
Pred vjernicima tvojim izvršit’ ću zavjete.
Siromasi će jesti i nasitit će se,
hvalit će Gospodina koji traže njega:
nek’ živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu se vratit’
svi krajevi zemlje;
pred njim će nicê pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji,
pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodu će se pripovijedat’ sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«
Evanđelje: Mk 5,21-43
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!” I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.” I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?” A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: `Tko me se to dotaknu?`” A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!” Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?” Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!” I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.” A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!” I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
Meditacija
Ne boj se! Samo vjeruj! Kucati, lupati na vrata, preklinjati, prositi; ustrajati uporno, nepopustljivo; nadati se; založiti se, žrtvovati se; svladati svoju bojažljivost, glupost, malodušnost, slabost; skupiti svu svoju hrabrost, nadu, pouzdanje – samo ćeš tako izdržati sebe naći i oblikovati se po mjeri svojih pozitivnih predodžbi i uzora – samo ćeš tako postati čovjek.
(M. Malinski; Riječ za svaki tjedan; Đakovo, 1984.)
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.