U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
HIMAN
O Sunce spasa, Isuse,
Zasini do dna u dušu,
Dok sviće i dan biva nam
Za crnom noći miliji.
Ti daješ vrijeme prijatno,
Ti daj i suzâ potoke,
Da žrtvu srca peremo,
Što ljubav će je spaliti.
Nek samo šiba pokore
Led srca našeg razbije,
Tad s vrela, iz kog teko grijeh,
Poteć i dobre suze će.
Već ide dan, tvoj slavni dan,
I s nova svud će cvasti cvijet:
Daj smjernu radost i nama
Obrativši nas na put svoj.
Nek cio ti se klanja svijet,
Dobrote puna Trojice,
A nas nek milost obnovi,
Da novu pjesmu pjevamo. Amen.
TIŠINA
Ugasi sve zvukove oko sebe, zatvori oči, spusti se u svoju nutrinu i osluškuj…
EVANĐELJE; Lk 15,1-3. 11-32
Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.”
Nato im Isus kaza ovu prispodobu: I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.”Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.”
“Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'”
“Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.”
“A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje- tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'”
MEDITACIJA
Sigurna sam da smo mnogo puta čuli kako je netko bio odlutao sa svoga puta pa se obratio i vratio svom Ocu- Bogu. No, jeste li se kad zapitali što sa drugim sinom, kao da se Bog ne osvrće na dobre i poštene ljude koji su stalno uz njega i služe mu. Kao da je bolje biti razvratnik…?
Upravo tu je zamka: „Stariji sin se rasrdi…“ naljutio se na Božju ljubav, ljuti se na milosrdno srce. Negativan stav prema drugima, osuđivanje drugih, zavist, ljutnja na Boga jer prihvaća „propalice“-nepremostiva je zapreka da uđemo u radost svoga Gospodara. Stariji sin smatrao se korektnim, pravednim, neporočnim. Napravio je pritom pogrješku- svrstao se među one koji sve izvršavaju prema pravilima i zakonima, a zaboravio je na ljubav. On je u sebi odjeljen od oca jer ne prihvaća očevo ponašanje, ne prihvaća što opravdava brata i ne prihvaća što otac nudi oprost bratu. Izgubljeni sin je zapravo onaj koji nema snage prihvatiti, oprostiti i voljeti i tako se vratiti Ocu.
(prema: Pavin Slavko, Sloboda za ljubav, Skac, Zg, 2002)
ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA
UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME!