U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 130, 1-6b
Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!
Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al’ u tebe je praštanje,
da bismo ti služili.
U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.
EVANĐELJE; Lk 11,47-54
“Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete!Zbog toga i kaza Mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati- da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.’ Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!” “Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.” Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta.
MEDITACIJA
Za onoga tko poznaje Isusa Krista kao onog tko je blaga i ponizna srca, koji je ljubav sama i milosrđe i koji je sućutan za svakog čovjeka, doista nemalo začuđuje Isusov nastup prema farizejima i pismoznancima. Jučer i danas pred nama stoji i odzvanja Isusov JAO upućen pismoznancima i farizejima kao ozbiljna i strašna opomena, no budući da se taj JAO tiče i nas, on tako postaje eshatološka opomena svim naraštajima čovječanstva. Nije dobro kad čovjek neozbiljno shvaća Boga, kad zaboravi da je samo kontingentno stvorenje, a Bog Stvoritelj, jer upravo tada u našoj grijehom ranjenoj ljudskosti bude se mnogi krivi putovi i načini kojima kao da pokušavamo nadmudriti i samoga Boga.
Bog je čitavu povijest spasenja postupno pripravljao put svome Sinu. Slao je mnoge izabranike– poslanike– svome ljubljenom narodu, no gotovo su svi redom bili odbačeni i nerijetko ubijeni. U punini vremena dolazi Sin Božji, no i Njega ne prihvaćaju, i Njega kojega su toliko iščekivali ne prepoznaju i na taj način dovode se u beznadnu situaciju. I sam Bog koji je u Isusu došao ususret čovjeku sa svim svojim milosrđem ostaje bespomoćan pred slobodom kojom se čovjek opire Bogu.
Stoga, brate i sestro, u poniznosti stvorenja dršćimo uvijek iznova pred prevelikom tajnom Božje ljubavi koja nam u svakoj svetoj misi progovara i dolazi u susret. Jer, tek kada zauzmemo takav stav, stav stvorenja pred Stvoriteljem, bit ćemo sposobni za bilo kakav rast i napredak u vjeri. Tek tada bit ćemo spremni krenuti u dubine kontemplativnog i mističnog zajedništva s Bogom već ovdje na zemlji…
fra Siniša Paušić
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.