U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 27,1-1.4-4.13-14
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodinovu
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodinovu
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek’ bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
EVANĐELJE; Iv 6, 1-15
Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.” Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!” Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
TIŠINA
Ponekad je stvarno teško ući u tišinu, kad malo zašutim kao da mi nešto smeta najradije bih pobjegla od tišine. Ipak, zbog želje da se susretnem s Božjom riječi, ostajem u šutnji i slušam…
MEDITACIJA
Isus želi nahraniti ljude koji su cijeli dan išli za njim i slušali što govori. Učenici su se možda uzbudili i zabrinuli jer nemaju kako nahraniti toliku masu. No, Isus se ne brine. On od pet ječmenih kruhova i dvije ribice hrani čitavo mnoštvo. Tako je i u našem životu. Nemamo mnogo za dati Gospodinu, naš rad i muka samo su mrvice kruha i nekad nam se čini da štogod radimo nema smisla, osjećamo se neuspješnima, sve je bezvrijedno. Ali Isus može od toga napraviti mnogo, njemu nisu potrebne neka velika djela. Daj mu ono što imaš takav kakav jesi, mrvice kruha… On će to umnožiti i blagosloviti.
„Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.“ Isus je bio svjestan što je učinio, znao je što želi time postići, ali ljudima to nije dosta. Oni njega odmah žele zakraljiti, on je za njih svemogući kralj. Ali Isus ne želi ljudsku hvalu niti mu što znači da ga ljudi cijene, vole i da mu se dive, pa on je taj koji je na kraju trpio njihovo pljuvanje. Stoga se on povlači u osamu. Daleko od sviju. I u današnje vrijeme postoje neki ljudi koji čine svakodnevno dobra djela i ne traže hvalu ni slavu, ne traže medije da ih se slika i snima da svi znaju kako su oni dobri. Ali za te ljude nitko ne zna. Nisu li upravo takvi ljudi odraz pravog vjernika, čovjeka koji ljubi Boga? A mi? Činimo li sve da nas se vidi i da nam se plješće ili iz nekih drugih motiva?
MOLITVA
KRALJICE NEBA RADUJ SE, ALELUJA!
JER KOGA SI BILA DOSTOJNA NOSITI, ALELUJA!
USKRSNU KAKO JE REKAO, ALELUJA!
MOLI BOGA ZA NAS, ALELUJA!