U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 110,1-4
Riječ Gospodnja Gospodinu mojemu : “Sjedi mi s desna
dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!
Žezlo tvoje moći protegnut će Gospodin sa Siona:
vladaj posred svojih neprijatelja!
Spreman je tvoj narod u svetim odorama
za dan tvog junaštva:
kao rosa iz krila zorina
uza te su mladi ratnici.”
Zakleo se Gospodin i neće se pokajati:
»Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!«
EVANĐELJE; Mk 3, 1-6
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: “Stani na sredinu!” A njima će: “Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?” No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: “Ispruži ruku!” On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
TIŠINA
Tišina govori sama za sebe, tišina je teška i pomalo kao da je hladna. Teško je ostati miran i sabran. Sve oko nas oduzima nam pažnju i ne da nam mir. Ali Gospodin je tu i ja se svjesno odlučujem na šutnju. Šutim i slušam…
MEDITACIJA
„A on ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom…“
Moje srce. U tišini promatram svoj srce i propitujem se. Je li moje srce okorjelo? Je li ono tvrdo i hladno prema drugima, prema sebi i konačno prema Bogu? „Oni su šutjeli…“ Šutim li i ja pred Bogom gledajući svoje srce? Šutim li od straha da ne otkrije ono što je već davnih dana se uleglo i čega se teško riješiti? Svjestan sam da Bog vidi sve, ali opet kao da mi je lakše sam sebe zavaravati i misliti da on ne vidi.
… ispruži svoju usahlu ruku, svoje usahlo srce Gospodinu…
ZAMOLBE
Gospodine, često mi se ne priča s tobom, baš zato što sve vidiš i sve znaš. Strah me je da ćeš me očinuti pogledom kao i nekoć farizeje. Ipak, svojom ljubavlju i svojim milosrđem primi moje tvrdo srce.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.