U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 33, 12-13.18-20.22
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu.
Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se u tebe uzdamo!
Evanđelje: Mt 7, 1-5
“Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: `De da ti izvadim trun iz oka`, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!”
Tišina
Uplovi u riječi Svetog pisma. Neka te ohrabre i ojačaju. Nastoj da riječi odjekuju u tvom srcu i u tvojim mislima.
Meditacija
Brvna u oku svome ne opažaš! Vrlo smo osjetljive kože. Dovoljno je da nas netko zaobiđe, previdi i ne pozdravi. Dovoljno je da netko, sasvim slučajno, pomuti naš ustaljeni dnevni red, nenajavljen naiđe. Ili da nas netko takne, ne nekom zlom namjerom ili spletkom, nego samo nekakvim naglaskom, sitnom riječju. Sve to, što ljudi o nama govore, kako se prema nama ponašaju, uzimamo za gotovo. Kako smo osjetljivi!
A s druge strane svuda namećemo, gazimo druge po nogama, guramo ih laktovima, vrijeđamo ih. Ne obaziremo se ni na njih, ni na njihovo vrijeme, želje ili namjere. Uopće ih ne zamjećujemo, ne uzimamo ih u obzir, briga nas. I kada nas netko na to upozori, sjeti – čudimo se, zapanjeni smo ili glumimo uvrijeđenost.
(M. Malinski; Riječ za svaki tjedan; Đakovo, 1984.)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.