U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 19, 8-11
Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.
EVANĐELJE: Mt 13, 18-23
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito — to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje — to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju — to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
MEDITACIJA
Moje je srce tlo na koje padaju tvoje riječi, Isuse. Moje je srce zemlja ili kamen, plodno tlo ili trnjem obrasla njiva. Moje je srce kameno ili je ono od mesa. Ono prima ili ne prima, ono se hrani tvojom riječju ili je odbija. Moje je srce uključeno kod sijanja tvoje Radosne vijesti, Gospodine Isuse.
Koliko tvojih riječi, Isuse padne uz put? Koliko ih ne dospije do dubina moga srca? Ima riječi koje ni ne zamijetim. Ima riječi koje ne registriram. Ima riječi koje ne čujem niti želim čuti. Moje je srce često nepropusno za tvoju riječ. Tada sjeme tvoje riječi padne uz put i umjesto da se njime ja hranim, hrane se ptice nebeske. Oprosti mi, Gospodine, za svaku riječ koju nisam čuo jer nisam bio pažljiv, jer nisam shvaćao važnost tvoje riječi.
Moje je srce, Isuse, kadkad kao trnjem i dračem obrasla zemlja. Što god nikne, uguši se. Tvojom se riječju ne mogu pozabaviti, jer imam toliko drugih stvari koje mi se čine važnijima. Ne dopuštaju mi da mislim, da se posvetim onome što je jedino potrebno, onome što je najvažnije. Oprosti mi, Isuse.
(fra Zvjezdan Linić; U početku bijaše riječ; TEOVIZIJA; Zagreb, 2007.)
MOLITVA
Želim da od danas tvoja riječ pada na plodno tlo moga srca i da nadoknadim obilnim plodovima sve ono što sam proigrao kad tvoja riječ nije nailazila u meni na prijem. Proslavi se, Isuse, u meni i po meni svojom blagoslovljenom riječju. I neka nikne plod tvoje ljubavi i dobrote!
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU