U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 139, 1-6
Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
EVANĐELJE; Mt 23,23-26
“Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe, vjernost. Ovo je trebalo činiti, a ono ne propuštati. Slijepe vođe! Cijedite komarca, a gutate devu!” “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše da joj i vanjština bude čista.”
MEDITACIJA
U današnjem čitanju iz Matejeva Evanđelja slušamo Isusove oštre riječi upućene pismoznancima i farizejima zbog njihove vanjske pobožnosti i licemjerja
Mojsijevim zakonom je bilo propisano da se desetina daje od većih proizvoda (usp. Pnz 14, 23), ali su je farizeji razvukli i na malenkosti. Tu su se više nego sitničavo držali Zakona dok su ono što je uistinu važno zanemarivali. Farizeji su se trudili oko točnog ispunjavanja Zakona. Smatrali su da Zakon predstavlja apsolutnu Božju volju, a njezino ispunjenje donosi spasenje. U njihovom shvaćanju Zakona ležala je opasnost od vanjske pobožnosti i često su joj podlijegali.
Što je to što su farizeji i pismoznanci zanemarivali?
Prvo, zanemarivali su pravednost. Čovjekova pravednost je ostvarivanje Božje ljubavi koja je u Kristu otvorena svim ljudima. Ona je u biti bezrezervno prihvaćanje Božje pravednosti. Nitko je ne može steći vlastitim djelima i zaslugama, nego samo u vjeri i poslušnom prihvaćanju poruke spasenja u Kristu (usp. Rim 3, 21-26).
Nadalje, ono što je trebalo vršiti je milosrđe. Ne bi smjele postojati granice ljudskog milosrđa. Kao što se Bog stavlja na stranu slabih, trebaju to činiti i ljudi. Milosrdni su već sada nazvani blaženima (usp. Mt 5, 7).
Ono što dalje Isus zamjera pismoznancima i farizejima je njihovo licemjerje pri čemu se nikako ne slažu vanjski čini i unutarnja savjest.
Konkretizirajmo izneseno u svom vlastitom životu i upitajmo se kako se pravednost, milosrđe i vjernost očituju u njemu. Ispitajmo svoju savjest u odnosu na „ono što je trebalo činiti“. Činimo li to i kako? Kakva nam je nutrina? Sliči li na čašu jednako opranu i očišćenu i iznutra i izvana? Ili? Ispitajmo se i pri tome ne zaboravimo da je naša savjest za Boga otvorena knjiga.
(preuzeto sa http://www.zajednica-emanuel.com)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU