U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 89,2-3.21-22.25-25.27-27
O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka,
kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!«
U nebu utemelji vjernost svoju:
nađoh Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime
i u mome imenu rast će mu snaga.
On će me zvati: ‘Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.’
Evanđelje: Iv 13,16-20
Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!” “Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.” “Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.”
Meditacija
Bog dolazi k nama u svakidašnjici. „Zbilja“ pustinje može u mom životu stvoriti mogućnost da svakidašnje događaje shvaćam kao znakove Božje nazočnosti i Njegove blizine; jučer ljubaznost i uslužnost, riječ ljubav danas neočekivana pomoć, lijepi cvijet, pjesma, dobar san. Sve su to istine, posve svakidašnje stvari. Ali Bog „u kome živimo, krećemo se i jesmo“ također je Bog koji je postao tijelom, koji je posve ušao u naš mali svijet, uski svijet.
I zbog toga dolazi Bog k nama i u svakidašnjici, u malim, naoko beznačajnim stvarima našega svijeta. „Pustinja“ nas uči da budemo sve više i više tankoćutni i oštra sluha za takve znakove Božje nazočnosti.
(Ivan Zirdum; Riječi za svaki dan u godini; Đakovo, 1994.)
Molitva
KRALJICE NEBA RADUJ SE, ALELUJA!
JER KOGA SI BILA DOSTOJNA NOSITI, ALELUJA!
USKRSNU KAKO JE REKAO, ALELUJA!
MOLI BOGA ZA NAS, ALELUJA!