U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 96, 1-2.11-13
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće.
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.
EVANĐELJE; Iv 1,1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!” Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
MEDITACIJA
Riječ je postala tijelom i nastanila se među nama (usp. Iv 1,14). Riječ je postala čovjekom preuzimajući sve ljudsko, sve slabosti, pa i samu smrt. Riječ je uzela tijelo i došla čovjeku. Svojim utjelovljenjem Krist se sjedinio sa svakim čovjekom. Toliko se poistovjetio sa svakim, da je mjerilo posljednjeg suda, vječnog blaženstva ili prokletstva: Zaista, kažem vam, što god učiniste ili ne učiniste jednome od ovih najmanji, meni učiniste ili ne učiniste (usp. Mt 25). I svatko se mora odrediti prema toj Riječi, utjelovljenoj u Isusu i u svakom čovjeku.
Kakva je sudbina čovjeka u odnosu na Riječ? Dvojaka. Ovisi prima li je čovjek ili ne. Ako primimo Riječ postajemo „djeca Božja“, jer „u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu“ (usp. Ef 1,5) Po vjeri i krštenju postajemo djeca Božja. No, može se dogoditi da se Riječ ne upozna, ne primi i da se ostane u tami.
Kako upoznati i primiti Riječ? Sv. Pavao upućuje molitvu za Efežane: „Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati“ (Ef 1,17). To je put i za nas, moliti Duha mudrosti za spoznaju Isusa Krista.
(izvor: http://www.dominikanke.org/)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU
ANĐELE ČUVARU MILI