3.6.2016.

by Duhos

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

 

Ps 23,1-6

Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam;

na poljanama zelenim

on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi

i krijepi dušu moju.

 

Stazama pravim on me upravlja

radi imena svojega.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim jer si ti sa mnom.

Tvoj štap i palica tvoja

utjeha su meni.

 

Trpezu preda mnom prostireš

na oči dušmanima mojim.

Uljem mi glavu mažeš,

čaša se moja prelijeva.

 

Dobrota i milost pratit će mene

sve dane života moga.

U Gospodnjem ću domu prebivati

kroz dane mnoge.

 

TIŠINA

Uroni svoju nutrinu u tišinu, smiri svoj duh i slušaj Božju riječ.

 

Evanđelje: Lk 15, 3-7

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: “Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu. Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.”

 

MEDITACIJA

Ponekad je teško shvatiti ovu prispodobu. Uvijek nam se čini da su ti neki obraćeni neke pridošlice koji su se odjednom sjetili posjetiti crkvu pa su još k tome zauzeli i prva mjesta, a nas lagano potisnuli. Mi godinama idemo u crkvu, služimo Bogu i Crkvi, radimo, molimo, pjevamo, čitamo, a sad nam dolazi neki novi vjernik i on bi meni nešto pričao, on bi sad držao odmah propovijedi i držao se većim od mene. E pa neće!!! Sad ću ja njemu pokazati što je vjera gdje je bio toliko dugo vremena!? Ljutimo se na „njih“ a ni sami ne vidimo da smo izgubljene ovce. U biti čini se kao da 99 pravednika i ne postoji; kaže se u prispodobi da su to pravednici kojima ne treba obraćenja. Čini se da takvi samo u Raju žive jer nama svima treba svakodnevno obraćenje. Ne treba čekati neku posebnu priliku, niti neki veliku duhovnu obnovu, štoviše, karizmatski susret gdje mislim da ću na poseban način doživjeti Isusa, ne treba čekati ni korizmu kad je vrijeme obraćenja. Sad, sada je čas, sada kad treba biti strpljiv i miran u ove stresne ispitne dane koji su popraćeni nesnosnom vrućinom. Sad treba biti jednostavan i skroman pred postizanjem velikih uspješnim rezultata na poslu ili fakultetu. Sad treba biti čovjek i drugom čovjeku brat, sad treba krenuti. Sada se treba vježbati u obraćenju. Sad treba živjeti, jer ni jučer ni sutra nije u našim rukama ni u našoj moći. Sretan ti i ugodan „sada“!

 

MOLITVA

Isuse blaga i ponizna srca

Učini srce moje po srcu svome

Preporučeno

Leave a Comment