U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Lk 1, 69-75
Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
svetih proroka svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim,
i sjetiti se svetoga Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
EVANĐELJE; Lk 11,5-13
I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.” “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!”
MEDITACIJA
Moliti, tražiti, kucati – možemo li to? Naša molitva, ne bi li mogla biti odbijena? Naše traženje, ne bi li nas moglo odvesti na stranputicu? Naše kucanje, ne bi li vrata mogla ostati zatvorena? Zar nije istina da više stremimo za autonomijom, za načinom života u kojemu nikoga ništa ne moramo moliti, u kojemu ne moramo tražiti niti igdje kucati? Biti jaki, sigurni u sebe, ponosni – zar s takvom slikom o sebi neki uspijevaju izbjeći tamnu stranu života? No koliko toga nedoživljenog, kolike svoje potrebe, strahove i čežnje potisnemo da bismo mogli ići u korak sa svijetom u kojemu se molbe, traženje i kucanje nerijetko promatraju kao znak slabosti?
Bog vidi što se krije iza naše naizgled snažne fasade. Vidi prazne ruke i sam ih ispunjava kad molitelj, tražitelj i onaj tko kuca dođe pred njega.
To što možemo moliti i kucati znak je naše ljudskosti. Jer ako moleći, tražeći i kucajući idemo prema svojemu Bogu, on će nama pohitati ususret, primiti nas i njegovo će srce biti otvoreno našemu srcu.
(preuzeto sa www.benedictus.info)
MOLITVA
Bože, pred tobom se ne moramo praviti većima nego što jesmo. Tvoj pogled dopire u našu nutrinu i znadeš što nam je najpotrebnije. Daj da ti pođemo ususret sa svime što jesmo i što imamo, te da vjerujemo da nas ti prihvaćaš otvorenih ruku. To te molimo po Isusu Kristu, koji nam je pokazao nježno lice tvoje ljubavi. Amen.
ZDRAVO MARIJO…
Kraljice svete krunice, moli za nas!