Ponekad upadnemo u zamku žaljenja Isusa, promatramo njegovu Muku kao na nešto užasno i nepravedno, plačemo zbog boli koju je trpio i ljuti smo na one koji su ga na to osudili… U trenutku kada Isus susreće uplakane jeruzalemske žene, on zastaje i govori im da ne plaču nad njim, jer on nije taj radi koga treba plakati. Time kao da nam želi reći kako nema drugoga puta, nema drugoga načina da nas, svoje najmilije, otkupi, i zato mu je važno da na njegovu Muku ne gledamo površno, već da nas ona duboko dirne i u nama potakne želju za dramatičnom promjenom života, što papa emeritus Benedikt XVI. uporno naglašava. Otac Ante Gabrić, pak, u svojemu je govoru jednako odlučno i dramatično uzviknuo: „Nema drugoga puta osim Križa, ljubljena braćo! Jer da ga je bilo, naš bi ga Isus zasigurno izabrao!“
Isuse, molimo te za dar savršenoga pokajanja. Pomozi nam da se naše površne suze nad tvojim bolima pretvore u istinsko spoznanje vlastite grješnosti. Neka naša srca zaplamte od ljubljenja tvoje Muke i neka nam cijena koju si platio osvijesti koliko ti je silno važno naše spasenje.
Smiluj nam se, Gospodine.
Kristina Kasumović|duhos.com