U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 147, 12-15.19-20
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
EVANĐELJE; Mt 17, 22-27
U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.« I ožalostiše se silno.
Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«
MEDITACIJA
Isusove su riječi i djela bili pod stalnom prismotrom. Ako živim svoju vjeru trebam biti spreman da i moje riječi i djela, kao i Isusove, netko stalno važe i preispituje.
Živeći u kulturi gdje prevladava vrištanje i osuđujući mentalitet, mogu se dovesti u opasnost da postanem kao i oni koji su promatrali, prosuđivali Isusa, oni koji su bili sumnjičavi i cinični. U poniznosti ću se staviti pred Gospodina, spreman da me uvodi u istinu.
Isus o nekim stvarima nije javno govorio, čekao je trenutak samoće s učenicima. Možda je i meni potrebno vrijeme samoće prije nego što progovorim – vrijeme da reflektiram i razmišljam gdje bih najbolje mogao upotrijebiti svoje riječi.
(preuzeto sa http://www.prostorduha.net/)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU