U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 71, 3-6b.16-17
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Jer ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti.
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
Kazivat ću silu Gospodnju,
Gospodine, slavit ću samo tvoju pravednost.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
EVANĐELJE; Lk 1, 5-25
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.” Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.” Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.” Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: “Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”
MEDITACIJA
Često se u Svetom pismu naglašava činjenica Božjeg odabira pojedinih osoba koje su značajne za povijest spasenja i to već od majčine utrobe. Takva izvješća nas žele upozoriti na osobitost i jedinstvenost tih osoba i njihova poslanja, ali nas i upozoravaju na jednu važnu činjenicu koja vrijedi za sve ljude. Svi smo mi nastali, stvoreni od Boga, svi smo mi željeni i nošeni Božjim planom i ljubavlju, da bismo nastali pod srcem majke. Roditeljima je pritom darovana milost i dar da sudjeluju u tom stvarateljskom činu, ali ipak ono neponovljivo, po čemu smo osobe, duhovni, jedinstveni na svijetu, to je Bog pridržao sebi kod svakog začeća novog ljudskog bića.
To je princip života, to je tajna besmrtne duše. Vrijedno je znati da smo svi došli na svijet po planu Božje ljubavi i da nismo slučajno bačeni u ovaj vrtlog života.
(Zvjezdan Linić; Gospodine samo reci riječ; TEOVIZIJA; Zagreb, 2008.)
ZAMOLBE
Isuse, daj da te svakodnevno prepoznajemo u svakom čovjeku.
Daj da postanemo svjesni i pripravni za Tvoj ponovni dolazak.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU
ANĐELE ČUVARU MILI