U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 122, 1-9
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto, noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Jeruzaleme, grade čvrsto sazdani
i kao u jedno saliveni!
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po Zakonu Izraelovu,
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice Doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi!«
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Evanđelje: Mt 8, 5-11
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ — i ode, drugomu: ‘Dođi!’ — i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ — i učini.«Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«
MEDITACIJA
Koja je to vjera kojoj se i Isus čudi?
To je vjera čovjeka koji zna što znači imati povjerenja da će se njegova riječ izvršiti i onda kad on to izvršenje ne može nadgledati. Znam da to ponekad nije jednostavno. Ponekad čovjek želi biti siguran da se ispunilo ono što je on očekivao. Ponekad se čini važnim imati sve konce u svojim rukama. Ali to nije dobro za zajedništvo.
Lijepo je susresti ljude koji ti vjeruju, koji vjeruju onima s kojima žive ili surađuju. Takvu vjeru i ja želim živjeti.
I opet, kakva je to vjera kojoj se i Isus čudi?
To je vjera koja se ne temelji na fizičkoj povezanosti s Kristom Gospodinom, potrebi da mu uvijek budemo blizu, da ga uvijek vidimo u svojoj okolini. Ponekad je, iako živo prisutan, jako sakriven. Tad se očituje vjera u Njegovu riječ, vjera da će se ispuniti sve ono što govori, i da se, uostalom, treba ispuniti.
Takvu vjeru i ja trebam odgajati u sebi. Vjeru koja se rađa iz susreta s Njegovom riječju, Svetim Pismom, a ne iz nekih sadržaja, susreta i sličnog što samo uzvitla osjećaje i nakon tog vihora ostavlja prašinu. Susret s Njegovom riječju vraća nas u život, novi život.
(izvor: http://www.ssf.hr)
MOLITVA
Sad, na početku došašća moli za svoju vjeru. Vjeru koja će, kao i ovom satniku, biti djelotvorna i u odnosu prema Bogu i u odnosu prema bližnjemu. Baci se na potragu tog gorušičinog zrna, kako bi jednom izraslo u stablo čija će krošnja i sjena nekome dobro doći. Ne moraš ti to dočekati, nije bitno. Bitno je da jednom, kad-tad, dočekaju ljudi. Tebe će tad dočekati Otac!
“Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.“
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.