U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 69, 30-31.33-34.36-37
Ja sam jadnik i bolnik –
nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom,
hvalit ću ga zahvalnicom.
Gledajte, ubogi, i radujte se,
neka vam oživi srce, svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje,
on ne prezire sužanja svojih.
Jer Bog će spasiti Sion,
– on će sagradit gradove Judine –
tu će oni stanovat, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih;
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.
EVANĐELJE; Lk 14,12-14
A i onome koji ga pozva, kaza: “Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.”
MEDITACIJA
Evanđelist Luka donosi još jedan dio Isusova govora o kreposti poniznosti. Riječ je o prispodobi o domaćinu i gostima koji su pozvani u domaćinovu kuću. Isus ponovno daje savjet: “Kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti.”
Nerijetko se zna dogoditi da nas određene društvene etikete (zvanje, status, naslijeđe i sl.) svrstavaju u točno određene društvene skupine i kategorije. U njima se onda krećemo, tj. živimo. Unutar njih stvaramo svoje mjesto i ugled. Svi oni izvan tog društvenog kruga za nas su u svakom pogledu potpuno irelevantni. No, Isus ne podilazi niti jednom ljudskom kriteriju. On u čovjeku gleda čovjeka, sa svim onim što on u svojoj biti jeste. Zato ga i može najbolje razumjeti. Čovjek je nemoćan bez Božje milosti jer je slab i krhak u svojoj naravi.
Molimo Gospodina da nam udijeli istinsku krepost poniznosti kako bismo u sebi i u svakom čovjeku mogli prepoznati lice Božje. Tad ćemo imati više ljubavi i poštovanja jedni prema drugima.
(preuzeo sa http://ri-nadbiskupija.hr/)
ZDRAVO MARIJO…