U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 79, 8-9.11.13
Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca;
neka nas pretekne smilovanje tvoje,
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša,
zbog slave imena svojega,
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!
Nek do tebe dopru uzdasi sužanja,
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!
A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje,
slavit ćemo te dovijeka,
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!
EVANĐELJE: Lk 6,36-38
“Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.”
“Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.” A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.”Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.”
MEDITACIJA
Koliko puta smo bili u situaciji da nismo razumjeli zašto se netko ponaša na određeni način ili zašto netko čini nešto što nije u redu po našim mjerilima. Mi ne znamo što je u čovjeku i niti jedan čovjek nije isti. Zbog takvih situacija često upadamo u ogovaranja, sudimo nekoga zbog njegovih postupaka koji možda nisu „društveno prihvaćeni“. Svi smo bili u takvoj situaciji, ali bili smo u situacijama kada su nas neopravdano prosuđivali i pričali o nama razne (ne)istinite priče. Kako smo se tada osjećali? Svaki bi kršćanin trebao staviti sebe u tu situaciju i sagledati stvari iz te perspektive. Činjenica jest da bi drugačije razmišljali i govorili kad bismo to češće činili. I to je ta trezvenost i budnost na koju nas se poziva pogotovo kroz ovo vrijeme korizme. Ne trebamo živjeti linijom manjeg otpora ili da zbog bolje prihvaćenosti u društvu govorimo ili činimo stvari u koje nismo potpuno uvjereni ili koje ne doliče nama samima. Svaki ovakav postupak vuče neki drugi. Kršćanin bi trebao biti čovjek koji pliva protiv struje, koji trezveno sagledava situciju, koji se stavlja u kožu drugoga-slabijega. No, kada sami sebe prihvatimo kao grešne osobe, kada prihvatimo da imamo nekih slabosti, iako ih se sramimo, kada spoznamo da imamo „prljavštine“ u svojim očima i kada smo istiniti prema sebi, automatski nećemo upirati prstom u druge. Jer ljudi koji upiru prstom u druge skrivaju i srame se sebe.
ZAMOLBE
Gospodine, ti koji poznaješ ljudska srca i nutrinu, nauči nas da ne osuđujemo nego da u tvom duhu prihvatimo ljude oko sebe.
ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA
UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME.