U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 89, 2-3.21-22.25.27
O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka,
od pokoljenja do pokoljenja
usta će moja obznanjivati tvoju vjernost.
Ti reče:” Zavijeke je sazdana ljubav moja!”
U nebu utemelji vjernost svoju.
Nađod Davida, slugu svoga,
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime
i moja mišica da ga krijepi.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime,
i u mome imenu rast će musnaga.
On će me zvati: “Oče moj!
Bože moj i hridi spasa mojega.”
EVANĐELJE; Iv 13, 16-20
Pošto Isus opra noge učenicima, reče im: »Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!« »Ne govorim o svima vama!
Ja znam koje izabrah! Ali — neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.
Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam:
Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.«
MEDITACIJA
Bog dolazi k nama u svakidašnjici. „Zbilja“ pustinje može u mom životu stvoriti mogućnost da svakidašnje događaje shvaćam kao znakove Božje nazočnosti i Njegove blizine; jučer ljubaznost i uslužnost, riječ ljubav danas neočekivana pomoć, lijepi cvijet, pjesma, dobar san. Sve su to istine, posve svakidašnje stvari. Ali Bog „u kome živimo, krećemo se i jesmo“ također je Bog koji je postao tijelom, koji je posve ušao u naš mali svijet, uski svijet.
I zbog toga dolazi Bog k nama i u svakidašnjici, u malim, naoko beznačajnim stvarima našega svijeta. „Pustinja“ nas uči da budemo sve više i više tankoćutni i oštra sluha za takve znakove Božje nazočnosti.
(Ivan Zirdum; Riječi za svaki dan u godini; Đakovo, 1994.)
MOLITVA
KRALJICE NEBA RADUJ SE, ALELUJA!
JER KOGA SI BILA DOSTOJNA NOSITI, ALELUJA!
USKRSNU KAKO JE REKAO, ALELUJA!
MOLI BOGA ZA NAS, ALELUJA!