U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 81, 3-8a. 10-11a
Nek zazvuče žice, nek se čuje bubanj,
svirajte u milozvučnu harfu s citarom!
Zatrubite u rog za mlađaka,
za uštapa, na svetkovinu našu!
Jer to je propis Izraelu,
zapovijed Boga Jakovljeva.
Takvo je svjedočanstvo dao Josipu
kad je izlazio iz zemlje Egipta.
»Oslobodih od tereta rame njegovo,
ruke su mu slobodne od košare.
U tjeskobi si zavapio
i ja te izbavih.
Nek ne bude u tebe drugog boga
i ne klanjaj se bogu tuđem!
Ja sam Gospodin, Bog tvoj
koji te izvedoh iz Egipta.«
Evanđelje: Mk 2, 23– 3, 6
Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«
Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«
I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!«
Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.
A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava!
Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
MEDITACIJA
Što je važnije: poći na misu ili kuhati ručak? Otići na izlet na selo ili poći na misu? Upisati se u ministrante ili u mlade nogometaše? Jesu li to stvarno dileme za raspravu? Ima li stvarno gotovih recepata? Očigledno ova se pitanja ponavljaju u svim vremenima i mnogi će vješti jezici na njemu brusiti svoju oštrinu. Upravo je tako i bilo u Isusovo vrijeme. Isus strpljivo tumači: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“, „Sin Čovječji gospodar je subote!“
Gledamo čovjeka kroz okvir propisa, zakona, kroz okvir onoga što mi smatramo da je normalno. I onda ne vidimo čovjeka. Koliko li je puta i meni npr. palo na pamet da je neki dječak bezobrazni balavac bez imalo kulture, kojemu nije stalo ni do starijih ni do Boga, kojemu ništa u životu nije sveto? Zar je taj mladić doista takav samo zato što je na misu došao žvačući žvakaću gumu? Koliko puta sam u svojim mislima bio spreman osuditi nekoga što je drugačijeg političkog uvjerenja, što neke crkvene propise shvaća na svoj način, a Bog sigurno ne gleda ni na žvakaće gume, ni na neke društveno-političke oznake.
Ljubav prema Bogu i čovjeku vrhovno je pravilo. Ljubav, a ne neke moje vrijednosti. Ljubav, a ne moja nadutost. Ljubav, a ne moje mudrovanje kojima prekrivam svoju prizemljenost i svoje licemjerstvo. Bože, smiluj nam se grešnicima!
(izvor: http://www.vjeraidjela.com)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU