U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 118, 2-4.16ab-18.22-24
Neka rekne dom Izraelov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Neka rekne dom Aronov:
»Vječna je ljubav njegova!«
Svi koji se Gospodina boje neka reknu:
»Vječna je ljubav njegova!«
Gospodnja se uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću, nego živjeti
i kazivati djela Gospodnja.
Kaznom teškom kaznio me Gospodin,
ali me smrti ne preda.
Kamen koji odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!
EVANĐELJE; Iv 20, 19-31
I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!”Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
TIŠINA
U tišini svoga srca pročitaj evanđelje i smiri svoje misli, opusti se i osluškuj…
MEDITACIJA
Učenici su zatvorili vrata u strahu od Židova. Ovdje ta zatvorenost nije samo fizička, zatvorenost je bila u njima, strah im nije dao prostora… bili su ukočeni, preplašeni, osamljeni, pesimistični… No, ta vrata nisu bila prepreka Isusu, On ulazi i kroz zatvorena vrata. Međutim, neće ni Isus na silu. Ušao je kroz zatvorena vrata jer su učenici priznali da ih je strah, bili su svjesni nesigurne situacije i žudili su za Isusom. Isto tako je i s nama, tek kad priznamo svoje kočnice, strahove, patnje i nemire, tada Isus može doći do nas, jer to je naša istina. Samo nas istina oslobađa. Nadalje, Toma ne vjeruje da je Isus živ. Nije ga vidio i nije vjerovao. Htio je opipati njegove ruke i noge da se uvjeri. I eto Isus dolazi i daje mu priliku da se uvjeri. No, Toma nije mogao ni pružiti ruku, gotovo kao da je ostao bez riječi, mogao je samo priznati da je Isus njegov Gospodin i njegov Bog. A nama Isus ostavlja blagoslov, blaženi smo jer ne vidimo, a vjerujemo. Na takav način nije lako vjerovati. Neki ljudi možda imaju iskustvo Isusa kao Živoga, ali neki ljudi nisu nikad imali takvo iskustvo i možda (kao što je i jedan svetac) nikad neće doživjeti to iskustvo, ali upravo to je vjera. Vjera (gotovo u prazno) ali vjera da Bog postoji, da je Isus njegov sin, Bog i čovjek, Uskrsli. Vjera se ne bi zvala vjerom da je dokaziva.
MOLITVA
KRALJICE NEBA RADUJ SE, ALELUJA!
JER KOGA SI BILA DOSTOJNA NOSITI, ALELUJA!
USKRSNU KAKO JE REKAO, ALELUJA!
MOLI BOGA ZA NAS, ALELUJA!