U subotu, 5. listopada 2024. u organizaciji Udruge Duhos organizirano je tradicionalno hodočašće studenata, profesora i mladih u Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu.
Nakon okupljanja i zajedničke molitve ispred Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, mladi su se skupa sa studentskim kapelanom, vlč. Mariom Žigmanom uputili pješice u Aljmaš. Putem su razgovarali, svirali i pjevali te zajedno molili krunicu za župe kroz koje prolaze, zajednicu Cenacolo, sve branitelje i za osobne nakane. Trenutke okrepe mladi su imali u Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu gdje ih je dočekao župnik, vlč. Filip Perković koji je progovorio o povijesti mjesta i župe. Nakon pauze mladi su nastavili hod do svetišta u Aljmašu gdje ih je domaći župnik, vlč. dr. Tomislav Ćurić upoznao sa svetištem, njegovim značajem i najvažnijim povijesnim trenucima. Također je ohrabrio mlade i potaknuo ih da ustraju u svjedočenju vjere i na svojim fakultetima, poslovima i sl. kao što su i ovim hodom posvjedočili i prikazali svoju žrtvu Gospi i Gospodinu.
Kako se u subotu slavi spomendan sv. Faustine Kowalske, vlč. Žigman upoznao je mlade njezinu životu i pobožnosti koje je proširila po samom Gospodinovom nalogu. Mladi su potom zajedno izmolili krunicu Božjeg milosrđa uz priliku za sakrament svete ispovijedi. Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Žigman. Promišljajući o pročitanom evanđelju (Lk 10, 17-24) na temu radosti istaknuo je nekoliko temelja koji nam mogu pomoći sačuvati radost. Svjesni smo da nam ju i ovozemaljske brige i sam Sotona katkada oduzimaju, zato je važno bdjeti i truditi se sačuvati ju kako bi ju mogli istinski živjeti i svjedočiti drugima.
Prvi temelj je molitva. Ako nema molitve, radost vrlo lako nestane, sagriješimo i udaljimo se od Boga. I vlč. Žigman sam svjedoči kako kad propusti moliti časoslov, odmah vidi poteškoće i napasti, koliko zlo lakše prodire u njegovo srce. Molitva je temelj našeg poslanja, hoda s Isusom. Ona je kao veliki štit koji nas čuva od napasti zloga. Drugi temelj koji nam Isus pokazuje u riječima idite, propovijedajte, tamo gdje se nalaziš, idi, svjedoči kraljevstvo. Naše kršćanstvo nije statično i ne možemo biti vjernici samo u crkvi, samo u svojoj obitelji, već gdjegod se nalazimo. Treći savjet koji nam Isus daje je ništa ne nositi, odnosno ne oslanjati se na sebe i svoje bogatstvo, nego na njega i njegovu providnosti. Ne moramo kroz život sami, imamo Isusa, on je s nama. Četvrto, Isus kaže, širite kraljevstvo Božje, budite svjedoci. Prvenstveno ono što Bog čini u našem životu, da to dijelimo s drugima, da djelujemo u zajednici, crkvi. U zajednici osjećamo potporu, ona nas drži i nosi. Isus je želio da budemo dio zajednice, da jedni drugima svjedočimo, u tome vidimo da nismo sami u onome što prolazimo i da ne nosimo to sami. Peti izvor radosti jest što su nam imena zapisana na nebu. To je radost koja nam pokazuje cilj našega života, a to je doći u nebo, biti s Isusom.
Nakon zajedničkog fotografiranja uslijedio je ručak i povratak za Osijek.
Anamarija Buzgo