Bezbrižan život ne postoji. Strah, bolest, patnja, suze i smrt naša su svakodnevica. Netko će reći: „Hvala lijepa za takav patnički život!“, a netko drugi će pitati: „Čemu Isusova muka i smrt, jer svejedno se ništa nije promijenilo, ljudi su i dalje izmučeni, gladni, napaćeni i na kraju umiru?“ Sigurno su mnogi izloženi takvim pitanjima i nejasnoćama. Ali, oni koji traže istinu uvijek će dobiti prave odgovore iako njihove patnje neće prestati. Svi smo doživjeli trpljenje i smrt dragih nam ljudi. Jedni se mogu nositi s time dok drugi ne mogu. Kako dalje živjeti?
Čežnja za Isusom Kristom daje nam odgovor na sva pitanja. Ta se čežnja povezuje s nadom, vjerom i ljubavlju. Vjera je jamstvo budućeg uspjeha. Ona nam jamči za ono čemu se sada nadamo. Vjera je dokaz stvarnosti koju ne vidimo (usp. Hebr 11,1). Stoga možemo ili ne moramo povjerovati Isusovim riječima: „Idem vam pripraviti mjesto“.
Zar mislite da je apostolima, izmučenim svakodnevnim životom bilo lako čuti Isusove riječi o njegovom odlasku? Oni su njega zavoljeli. Ostavili su sve i pošli za njim. A sada im On najavljuje svoj odlazak. Nije im bilo lako. Istinski su se bojali svijeta i okruženja u kojem su živjeli. Bojali su se za svoje obitelji, kao i progona i mučeničke smrti. No, nisu izgubili vjeru! Strah je oružje zlog neprijatelja, koji želi pomutiti ljudsku pamet, a onda usaditi nepovjerenje i manjak ljubavi u ljudsko srce prema Bogu i prema bližnjem. Isusove riječi „neka se ne uznemiruje srce vaše“ ne tiču se samo ovoga života, nego i budućega. Čini mi se prikladnim staviti u Isusova usta još i ovu rečenicu: „Ne bojte se trpljenja i smrti, jer ja sam s vama!“
Smrt je uvjet gledanja neba. Ukoliko u nama nema čežnje za Isusom, nikada nećemo prihvatiti njegove riječi, odnosno nećemo mu povjerovati. Isus nam daje čvrsto obećanje: „Ne bojte se, jer u kući Oca mojega ima mnogo stanova.“ Neki također prevode da ima mnogo soba ili pak mjesta. Međutim, nije riječ o prostoru, nego o stvarnosti. Oni koji vjeruju u Isusa Krista i koji čeznu za njim, nakon smrti će dobiti svoj stan na nebu. To je Isusovo obećanje. Gospodin se zato pobrinuo. On je prvi nakon svoje patnje umro i time je otvorio put k nebu (usp. 1 Kor 15,20). Uskrsnuo je, ukazivao se mnogim ljudima. To budi našu vjeru i ljubav.
Pokušajmo si još i ovako razmišljati, Isus je Zaručnik koji odlazi s ovoga svijeta pripremiti otmjene odaje svojoj zaručnici na nebu. To je starinski običaj gdje muškarac priprema stan svojoj novoj obitelji da svi žive zajedno. Na to ga potiče ljubav prema zaručnici, koja poput golubice iščekuje svoga zaručnika. Ovo me jako podsjeća na knjigu Pjesme nad pjesmama. Tu zaručnica očekuje svojeg dragog, koji se negdje skriva, dolazi i odlazi. Zato je njezino iščekivanje sve veće i dublje (Pj 1,7;2,14; 3,1; 6,2). Čitamo da je zaručnica toliko željna svoga Zaručnika da je bolna od ljubavi (Pj 5,8). Nadam se da će ova usporedba probuditi u nama još veću čežnju za Zaručnikom koji poziva u nebo, jer je tu pripremio stan za svoju zaručnicu. Ta zaručnica – po vjeri, nadi i ljubavi – si Ti!
Isus svojom smrću otvara put k Ocu. Nije nebo radi neba, nego je nebo zbog nas i zbog našega istinskoga susreta s Bogom, s Ocem, s Sinom i s Duhom Svetim. Isus ulazi u nebo po svojoj spasenjskoj smrti. Sâm prolazi put smrti i uništava ju svojim uskrsnućem (usp. Hebr 2,10; 6,20). Prema tome, smrt nema zadnju riječ! Ona je pobijeđena i otvara nam pristup Ocu.
Bezbrižan život ne postoji, ali postoji vječni život u koji ulazimo po Isusu Kristu, koji je Put, Istina i Život. Strah i tjeskoba stalno će biti prisutni, ali vjera je jedino sredstvo protiv njih. Vjera je potpuno pouzdanje u Boga: u Oca i u Sina, jer su Otac i Sin jedan Bog. S Isusom Kristom nestaje mrak neizvjesnosti i svakodnevne nevolje. Lakše je biti s Gospodinom, jer kada je čovjek s njim, siguran je da će stići na cilj – Ocu. Put bez Isusa je uvijek stranputica i nestajanje u ponoru. Samo nam Isus daje život, jer je on uskrsnuće i život (usp. Iv 11,25). Samo Isus ispunjava sva obećanja. I zapamtimo: „Neka se ne uznemiruje vaše srce. Vjerujte u Boga i u mene vjerujte.“
pater Arek Krasicki, CSSp