Nedjelja za hrabre (Iv 10,11-18)

by abuzgo

Prihvatilo se u Crkvi da je četvrta nedjelja nakon Uskrsa, Nedjelja Dobrog Pastira. Samo je jedan Dobri pastir. To je Bog. Ponajprije on je pastir Izabranom narodu, ali ne po tome što su Izraelci izabrali Boga za pastira pa su ispjevali o njemu mnoge psalme, nego po tome što se Bog brine poput pastira za svoje ovce.
Ivanovo evanđelje, deseto poglavlje je jedino mjesto gdje Isus kaže za sebe: Ja jesam te, Ja sam Pastir Dobri. Mnogi su ga odbacili. Postao je odbačenim kamenom ugaonim (Dj 4,8-12). On je došao među ljude pobrinuti se za odbačene. Ugaoni kamen znači također i glavnica svih kutova. To znači da je to najvažniji kamen. Sveti Pavao koristi tu riječ kada govori o prljavim, zamazanim kutovima – zakutcima. Mi to možemo tumačiti kao prljava mjesta.
Hebrejska riječ pašnjak u svojem korijenu riječi ima glagol odbacivati. Je li to slučajnost? Nije, kod Boga nema slučajnosti! Pašnjaci su uvijek bili i jesu negdje sa strane, udaljeni od stambenih naselja. Tu je dobra zelena trava. Nitko ne smeta. Ali, to je odbačeno mjesto, gdje nitko od ljudi ne želi doći.
Uništena je danas slika svećenika. Mnogi preziru lik svećenika i časne sestre. Nećemo se pitati zašto. Nećemo uvjeravati nikoga da ipak slika svećenika, koji je poput Dobrog pastira, nije izblijedjela. Nije nestalo svećenika – pastira koji su pozvani po Isusovu srcu. I oni su najčešće odbačeni. To je tako normalno. Svećenici, niti jednog ne želim ispustiti, postaju meta mnogima, postajemo odbačeni. Ali dobro da je tako! Isus je bio odbačen! Samo onaj koji je odbačen može se susresti s odbačenima.
Mnogi su u Izraelu bili izbačeni izvan naselja. Tu su bili gubavci, nečisti, psihički bolesnici, opsjednuti. Za njih nije bilo mjesta u gradu, u naselju. Isus je upravo poslan grješnicima, odbačenima, onima u tamnici, slijepima kako bi im navijestio Radosnu vijest da izvan ovoga svijeta postoji drugi svijet. Radosna vijest je u tome da upravo njima, odbačenima dolazi sam Isus. Postoji li veća sreća?
Dobri pastir, odnosno svećenik nije taj koji sjedi u svom vrtu, u svojoj fotelji, iza svoga laptopa i ne želi izaći iz svoje sobe kada mu netko pozvoni na vrata. Dobar pastir izlazi van, na mjesto gdje su odbačeni kao i oni koje dolaze i u trenutku kada traje odmor poslije ručka, ili kada počinje utakmica. Dobri pastir, poput Isusa, voli ići na mjesta gdje su izbačeni, odbačeni, tu gdje je siromaštvo. Dobri pastir ne zadržava se u svojoj sobi ili u svom automobilu. On ide van.
Osim toga, Isus daje svoj život za odbačene, za sve koji su vani, koje se nalaze u najtamnijim i najprljavijim zakutcima. On ne gleda svoje zdravlje, svoj život.
Ako želiš odustati od sigurnosti, ako želiš otići tu gdje nema kamera i web portala, onda znaj da je ova nedjelja za tebe, da je poziv Dobrog pastira upućen tebi! Kreni, jer je već dosta oklijevanja. Ako želiš dati svoj život za druge poput Isusa koji se dozvolio raskomadati, onda kreni. Dođi. Ponosan sam na svoju subraću iz Družbe Duha Svetoga što su izabrali upravo takva mjesta, idu tamo gdje nitko ne želi – to je naše geslo. Lijepo mi je! Molite za nas, za sve svećenike, da siđemo s propovjedaonica, izađemo iz automobila i da krenemo gdje je najtamnije. Dobri pastir ne čeka da ovce dođu same, nego on ih mora dovesti.
pater Arek Krasicki, CSSp

Preporučeno