Neki istraživač putovao je nepreglednim prašumama Amazonije u Južnoj Americi. Tragao je za mogućim ležištima nafte i jako mu se žurilo.
Domorodci unajmljeni kao nosači prva su se dva dana prilagodili brzom i nemirnom ritmu što ga je bijeli čovjek svima nametnuo.
Ali trećega dana ujutro zaustavili su se šutljivi i nepokretni s osjećajem potpune zbunjenosti.
Bilo je jasno da nemaju namjere nastaviti put. Nestrpljivi je istraživač pokazivao na svoj sat i svim mogućim gestama pokušao vođi nosača dati do znanja da treba krenuti jer vrijeme odmiče.
“Nemoguće”, odgovorio je domorodac posve mirno. “Ovi su ljudi prebrzo hodali i sada čekaju da ih njihove duše sustignu.”
Ljudi našega vremena postaju sve brži. Nemirni su, smeteni i nesretni. Zato što im je duša zaostala i ne uspijeva ih sustići.
Odabrala: Kristina Bartulić
Izvor: “Krugovi u vodi” – Male priče za dušu