Hoteći razumjeti Božju ljubav, treba upoznati Božju riječ. Želeći upoznati Bibliju, treba shvatiti što je brak. Biblija od početka do kraja govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku. Tu ljubav svaki pisac na svoj način oslikava znamenjem braka (osobito proroci). Bog je sklopio savez u Isusu Kristu sa svojom zaručnicom, s Crkvom. To je veliko otajstvo (Ef 5, 32), dogodilo se po Isusovoj prolivenoj krvi i mučeničkoj smrti na križu. Prema tome, svaki je brak između muškarca i žene savez ljubavi po uzoru na Isusa i Crkvu. Zato je svet, jedini i ne može se razvrgnuti.
Ljubav je jača od smrti i od svakoga drugog zla. Savez u Isusu s ljudima slika je svakoga braka koji postaje znakom nevidljive ljubavi. Ljubav svoj izvor ima u Bogu jer je Bog ljubav (1Iv 4,8-9). Čini se da nam je svijet ukrao pojam ljubavi. On nudi samo ispraznu riječ iza koje nitko ne stoji. Međutim, „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina“ (Iv 3,16). Ljubav Oca, ljubav Sina i ljubav Duha Svetoga podigla je Isusa iz groba. Ljubav ne poznaje smrt. I uskrsnuće je dio novoga saveza i sve to zbog neprocjenjive Božje ljubavi prema čovjeku. Bog po svojoj ljubavi podiže sve što je umrlo ili propalo u ljudskim očima. Ljubav vraća nadu i vjeru.
Što se događalo s apostolima onog uskrsnog jutra? Bojali su se. Teško im je bilo vjerovati da će se nakon velikoga petka dogoditi nešto lijepo. Među Isusovim učenicima našla su se dvojica, Petar i Ivan, koji su razmišljali o svjedočanstvu Marije Magdalene: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Petar, koji se inače poistovjećuje s vjerom, vjerojatno je potaknut dubokim kajanjem što je zatajio Isusa, a Ivana, voljenog učenika, tjerala je na grob velika ljubav prema Isusu.
Kajanje i ljubav dva su temeljna raspoloženja, koja čovjeka redovito dovode Bogu. Svijest vlastite grješnosti približava čovjeka Bogu. Ljubav, koja je najveći Božji dar (1Kor 13) ne da čovjeku mira, požuruje ga da ide naprijed, da traži Boga dokle god ga ne pronađe i ne sjedini se s njim. Ta su dva raspoloženja Božji dar. U čovjeku se događa susret božanskoga i ljudskoga. U tom trenutku Duh Sveti osjetljivo djeluje. Ljubav potaknuta kajanjem uvodi u susret s Bogom. Smijemo pretpostaviti da su Petru i Ivanu jako gorjela srca dok su tako rano ujutro trčali na Isusov prazni grob. Svi koji vole trče od radosti… Marija je žurno pošla Elizabeti, Zakej je požurio primiti Isusa u svoju kuću, a sada Petar i Ivan trče. Onaj, koji više voli stiže prvi. Ljubav je sveza savršenstva. Ona je najuzvišenija vrlina. Ona je temelj svega.
Bez uskrsnuća teško je shvatiti Ivanovu rečenicu: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne!” Sada se ta ljubav vidi na djelu. Savez između Boga i čovjeka je dovršen. Isus čini sve novo (Otk 21, 5). Dok razmatramo o Isusovom uskrsnuću, na pamet mi dolaze različiti problemi, ljudske bolesti, ali ponajprije sveti brakovi u krizama. Ljubav Boga prema čovjeku je toliko snažna. Dokaz tome je Isusova smrt i uskrsnuće. Nije sve propalo niti prestalo s nestankom voljene osobe, s bolesti ili s ozbiljnim problemima u braku. Naši su životi usmjereni prema vječnosti. Svi ćemo uskrsnuti! Sve što je sada nesavršeno o uskrsnuću će se pretvoriti u savršeno. No, sada nastavljamo trku kajanja i ljubavi, utrku vjere i nade. Ako je Bog podigao svojega Sina po svojoj ljubavi iz mrtvih, kako ne bi već sada podigao tebe i izvadio te iz gliba čemera. Osobito su mi na srcu brakovi u krizi. Želio bih da svatko od supružnika otvori svoje srce uskrslom Kristu. Ako se Bog želio poslužiti slikom braka da izrazi svoju ljubav prema čovjeku, koliko mu je važno i hitno ozdraviti svaki brak. Njegova je ljubav uvijek na djelu. Uskrisuje sve što je mrtvo. Istinita Božja ljubav ne pozna smrti.
pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek, Hr