Nije dobro kad se umjesto pitomoga i slatkoga grožđa ubere divlje i kiselo grožđe, živi ocat ili vinjagu, kako to prorok Izaija naziva. Slatkoću povezujemo s nečim dobrim dok kiselinu s lošim. Vinogradar se uvijek nada bogatom urodu i dobroj kvaliteti grožđa. Nesretan je kada berba ne uspije. Ta se slika prenosi i na Božji plan spasenja. Izabrani narod je Božji vinograd. Bog je učinio sve kako bi njegovoj djeci bilo najbolje (Iz 5,1-7). Kao što svjedoče biblijski odlomci, Izraelci se nisu trebali brinuti ni za što, nisu morali saditi vinograde i maslinike, niti zidati gradove, niti kopati čatrnje, jer je sve to za njih pripremao Jahve. Obećana zemlja je obilovala medom i mlijekom (Pnz 6,11). On ih je uputio u svoje planove i u otajstvo dolaska svoga Sina kao Mesije. Međutim, sve su to oni zaboravili premda su imali zavjet s Jahvom, doslovce blizu očiju i na svojoj ruci. Izabrani Narod se udaljio od svoga Oca. Udaljio se od ljubavi, a izabrao je kaznu – ropstvo. I kasnije nije primio Očevo obećanje koje se ispunilo u Isusu Kristu. Time su uništili savez s Bogom ili slikovito rečeno Božji je vinograd, iako je ispunjavao sve uvjete, urodio divljim i kiselim grožđem, octom.
Isus razvija starozavjetnu pjesmu o ljubavi između Boga i čovjeka. Izraelski starješine, elite židovskog naroda, nisu prepoznali znakove vremena. Zlostavljali su i kamenovali Božje sluge. Ubijali su proroke. Naposljetku, kao vrhunski dokaz svoje ljubavi, Bog je poslao svoga Jedinorođenoga Sina ne da sudi svijetu, nego da ga spasi (Iv 3,16). Ali i njega su uhitili, izbacili izvan vinograda i ubili. Raspeli ga izvan jeruzalemskih zidina. Koje su bile posljedice toga? U starozavjetnom vremenu dogodio se potpuni poraz Izraela i progon u izgnanstvo. No, Isus naviješta: Vinograd će iznajmiti drugim vinogradarima (Usp. Mt 21,41). I to pojašnjava riječima: Zato će se oduzeti od vas Kraljevstvo Božje, i dat će se narodu koji donosi njegove plodove. Drugim riječima, mi smo postali Božji vinogradari, a svijet vinograd. Ili usuđujemo se reći za sv. Ivanom:“ I mi smo vinograd – loze povezane sa trsom. „(Iv 15). Hoćemo li dakle donijeti slatko ili kiselo grožđe? Razmislimo!
Sada Bog ima povjerenja u nas. On nam daruje sve, kao što je sve to darovao Izraelcima. Imamo jednaku šansu. Samo trebamo povjerovati a ne oglušiti se na Božju riječ, jer nas ovoga puta čeka velika nagrada. Starozavjetna priča o odbačenoj ljubavi šokira. Ali, otkriva tajnu grijeha iza kojeg se uvijek skriva kazna. U današnje vrijeme se već od rane dobi pokušava mladom čovjeku iščupati iz srca istinu o pripadnosti Bogu. Govori mu se da grijeha nema i da slobodno može stišati svoju savjest, koja zbog toga u stvari krvari. Umjesto toga nudi mu se ljudska samodostatnost, koja u konačnici izaziva oholost. Nije dakle čudo da i danas brat i sestra dižu ruku na sebe, da se i danas ubija nevina ljubav i čistoća. Tako sve veća tama ulazi u svijet. Onaj tko misli da može bez Boga zavarava sam sebe. Reže granu na kojoj sjedi, odnosno, ne donosi slatkog ploda nego ocat.
Zato pripazimo na čisto srce, da nam zauvijek ostane čisto. Može se dogoditi da svojim grijesima upropastimo vinograd. Zato birajmo krepostan život o kojem govori sv. Pavao svojoj zajednici u Filipi. On potiče i nas da u sili Duha Svetoga, kojeg smo primili i koji je razliven u našim srcima, ostanemo istiniti, časni, pravedni, puni ljubavi i da se trudimo oko krjeposnog života. Tako ćemo postići mir Božji koji je iznad svakog razuma i koji će čuvati naša srca i misli u Kristu Isusu (usp. Fil 4,7). Na nama je hoćemo li se utopiti u kiselom octu ili pak donijeti slatki plod obraćenja – slatko grožđe.
Pater Arek Krasicki, CSSp, Osijek