Znamo da treba moliti, ali imamo mnogo problema oko molitve. Teško je pronaći vremena. Koncentracija otkazuje. Isus govori: „Stalno molite i nikada ne prestanite moliti“ (usp. Lk 18, 1). Brzo se umaramo i na kraju na molitvu reagiramo odbojno. Nekima je molitva postala čak i smiješna i dječja. Ona može biti individualna ali i zajednička. Moliti se možemo ne samo u crkvi, nego i na svakome mjestu – tako je Isus poučio Samarijanku kada je rekao da se pravi klanjatelji mole u duhu i istini bez obzira na mjesto (usp. Iv 4, 24). Obratimo se Kristu u poniznosti: „Gospodine, nauči nas moliti!“ S molitvom se povezuje vjera. Postoji čak i jedna tvrdnja: „Kako moliš, tako i vjeruješ ili kako vjeruješ, tako moliš“ (Lex credende, lex orande). Ovu sam rečenicu prvi put čuo na predavanju iz Liturgike tijekom studentskih dana. Jako me je potresla i duboko se urezala u moje srce, a sada mi je koordinata u životu. Kad ne znamo kako valja moliti, Duh Sveti se zauzima za nas i vodi našu molitvu (usp. Rim 8, 26). U poniznosti trebamo priznati da sami ne možemo moliti, ali da stavljamo na raspolaganje našu slobodnu volju, vrijeme i prostor.
Molitva nije samo prošnja, nabrajanje potrebnih stvari nalik popisu namirnica za kupovinu. Molitva ponajprije mora biti zahvaljivanje jer je Bog dobar. On se brine za nas. Bog želi da ga svojom ljubavlju slavimo – Bog je u slavljenju! I dandanas po molitvi se događaju čudesa. Papa Ivan Pavao II. bio je onaj koji je slavio Gospodina. On je na stadionima ispunjenim milijunima mladih zajedno s njima pljeskao, plesao, podizao ruke, jednostavno – slavio je Gospodina. Biblija veli da Boga treba slaviti jer je on svet. Vjerujem da i sada sveti Ivan Pavao II. pleše i slavi Boga na nebu. Slavlje pokreće silu Duha Svetoga koji nam dozvoljava slijediti Boga, ne izvana nego iznutra. Bog gleda na naše srce, stoga molitva mora biti iskrena. Molimo zajedno da budemo sveti jer je Bog svet. Našoj molitvi itekako potrebna je i šutnja.
Papa u svojemu „Testamentu za treće tisućljeće“ govori o molitvi: „Ponajprije molitva je izraz slobode. Ona daje smisao cijelome životu. Kada ne molimo postajemo tužni i malodušni. No dok su naše misli uprte u Gospodina vraćamo se u radost Evanđelja. U molitvi srce ispunja radost i mir.“ Papine me riječi podsjećaju na moje iskustvo. Kad bih bio tužan i neraspoložen, sav u problemima, moja bi mama rekla: „Osjećam sine da premalo moliš!“
Ako želite da vaša ljubav prema Kristu i Crkvi raste – molite – nastavlja sveti i veliki papa! Bez molitve ljubav, vjera i nada umiru. Kada vas spopadne odbojnost pred molitvom – što treba učiniti? Neprestano moliti. Nadahnuće tražiti u Božjoj riječi i u Euharistiji. Unutarnji dodir Gospodina preobražava ljudsko srce. Nadahnuće za molitvu trebamo tražiti u Božjoj riječi, u Svetome Pismu, a osobito u Evanđelju i psalmima. Tada molitva postaje tajni i intimni razgovor s Bogom.
Ivan Pavao II. i sam je mnogo molio. Na snimkama i slikama uvijek ga vidimo s časoslovom i krunicom. Imao je običaj moliti za ljude. Njegov tajnik svjedoči da su nakon papine smrti pronašli mnoga pisma ljudi iz cijeloga svijeta za koje je on molio pojedinačno. Svetac je također običavao moliti prije susreta za ljude koji su mu dolazili na razgovor.
Isus nas uči moliti. Njegov je život molitva. Isus Krist je naša molitva. On je onaj koji moli u nama, s nama, za nas. Kršćanin moli u Isusu Kristu jer je on naša molitva. Najveća je molitva sveta Misa jer u njoj Isus Krist obnavlja svoju muku, smrt i uskrsnuće. No svaka je molitva važna, a osobito molitva Očenaša. Sve što se može reći nebeskome Ocu nalazi se u tih sedam molbi.
Molimo zato jer pripadamo Bogu. Njegova smo slika. Od njega smo izašli i njemu ćemo doći. Svijet nije vječan, a naš život nije posljedica slučaja. Mnogi koji su mislili da mogu bez Boga razočarali su se u svijet i u svoju samodostatnost. Molitva je čin inteligencije i poniznosti pred Bogom kojemu sve pripada.
p.Arkadiusz Krasicki, CSSp, Osijek