Možda bismo htjeli čuti malo optimističnija liturgijska čitanja. Međutim, događa se drukčije. Prorok Ezekiel je poslan među grješnike tvrdokornog pogleda, odmetničkom narodu koji ne mari za Gospodina. I saznaje da ga neće poslušati, što obeshrabruje (Ez 2, 2-5). Sveti Pavao govori da ima u sebi sotonskog izaslanika – trn, koji ga muči, udara i pljuska i tako će biti sve do smrti (2 Kor 12,7-10). Ovo također ne ulijeva nadu u sretan završetak. U Isusovu životu bilo je također trenutaka kada je iskusio poraz. Dok je ozdravljao i činio čudesa pratilo ga je mnoštvo, ali u njegovu zavičaju sve ide naopako. Zbog ljudske nevjere Isus ne može činiti čudesa. Ta situacija je još teža jer se događa u Isusovoj kući i pred očima njegovih učenika. Tu je zapravo Isus osramoćen.
Božja riječ, iako je ponekad teška za prihvatiti, upućena je svakom čovjeku. Ona je ponekad izgovorena ljudima tvrda i okorjela srca, odmetnicima. Božja riječ je izgovorena svima koji su odbačeni od svojih iako su oni otkrili pred njima svoju intimu i slabost. Ona je također usmjerena prema onima koji su udarani od đavla, mučeni, pritiskivani zbog grijeha i svojih slabosti. Ukoliko sam sebe prepoznaješ među ovima, poslušaj par uputa koje će ti pomoći.
Sv. Pavao govori o sotonskom izaslaniku – trnu. To je nešto neugodno, nešto što smeta. Ta se riječ također prevodi kao žalac (lat. stimulus). Prema tome, možemo zaključiti da je to vrsta stimulatora. To je nešto što će nam pomoći. Zato nemojmo nikada gledati trn kao na nešto teško i nemoguće za izdržati. Po tome nas Bog pokušava pokrenuti, stimulirati jer sami to ne možemo. Teško je to tako shvatiti osobito tada kada se događa nešto teško, ali vrijedi pogledati na drukčiji način. Cijela crkvena tradicija govori da nas Bog kroz nepodnošljive žalce želi očuvati od svakoga zla. To zlo možda i ne vidimo, ali ono jest, skriva se. Nama se čini da smo sigurni, ali u stvari nije tako. Zato Bog dopušta žalac – trpljenje, bolest, neugodnu situaciju da izbjegnemo zlo. Nama je to teško shvatiti jer ne vidimo ono što Bog vidi. S druge strane to nije samo negativno djelovanje žalca, nego i poziv da primijetimo nešto novo te ispočetka otkrijemo našu privrženost Gospodinu. Pokušajmo na žalac gledati kao na nešto što nas usmjerava na novi put i poziva natrag u život.
Pavao govori također o slabosti, koja postaje snagom. Grčka riječ za snaga je dinamizam (dinamis). U ovom slučaju plodovi će biti ukoliko dopustimo našoj slabosti da se preoblikuje u snagu. Riječ dinamis se koristi u Bibliji za Božje djelovanje. Prema tome, Božja je snaga izvor ljudskog dinamizma. To nije ljudska snaga, ljudsko djelovanje, nego Božja snaga koja čini čudesa. I upravo tada kada imamo loše iskustvo, kada ne ide od ruke, stimulator nam je darovan kako bi nas osposobio za čudesne stvari koje će se dogoditi. Taj je stimulator (žalac) poput jednog osigurača koji nas sigurno čuva u Božjoj blizini. Zato Bog dopušta slabost da se objavi njegova sila (dinamis).
Nakon neuspjeha u svom zavičaju, Isus šalje apostole. Taj neuspjeh zapravo postaje blagoslovom. Isusova snaga i navještaj uvećava se dvanaest puta jer se apostoli razilaze na različita mjesta liječeći i oslobađajući ljude od zloduha. Isus je primio taj poraz i razočaranje i po tome uvećala se još više Kristova riječ i snaga navještaja. Slabost je donijela plod.
Moguće je da će i tvoja slabost postati za nekoga snaga. Nama je teško primiti poraz. Više volimo biti tješeni i osjećati milost. Ali, Bog želi po našim slabostima i porazima obdariti ljude oko nas njegovom silom.
Ukoliko živimo među odmetničkim narodom koji ima tvrdo srce i tvrdokoran pogled pa zbog toga često vidimo samo poraze, znajmo da smo slični Kristu. Nema ništa ljepše od toga. Njegova smo slika. I to nisu samo kreposti, ljepota i život bez križa. Sličnost Kristu koji je odbačen i ponižavan također je nalikovanje Bogu. Upravo tada kada smo poraženi i kada nas muči sotonski trn, tada najviše sličimo svome Spasitelju (trpeći sluga, Iz). Moguće da živimo posred trnja. No, tako je živio Isus. Zato ga Pjesma nad pjesmama( Pj 2,2) uspoređuje s ljiljanom. No, u njemu i mi postajemo čisti ljiljani. I to je najljepši plod.
p. Arek Krasicki, CSSp, Osijek