Predivan susret(Iv 4,5-42)

Susret Isusa sa Samarijankom na zdencu jedan poljski dominikanac naziva spoj. To je poseban susret. U Starom zavjetu upravo na zdencu Izak, Jakov i Mojsije upoznali su svoje žene. Možda zato smijemo nazvati ovaj susret spoj iako nas to pomalo zbunjuje. Ali, tu na zdencu u žarko podne dogodila se istinska ljubav. Isus i Samarijanka otkrivaju žeđ svojega srca. Isus je žedan čovjeka, a žena čezne za istinitom ljubavlju. Ona ima samo jedno želju da je netko konačno zavoli. Možda osjećaš isto? Skrivaš svoju čežnju za istinitom ljubavlju. Možda dolaziš negdje na svoj zdenac tako da te nitko ne vidi, poput Samarijanke koja došla u podne na prazan zdenac. To samo ti znaš. Pokušaj ući u ovaj spoj.
Isus na tom posebnom spoju udara odmah u srž, u srce – Dovedi mi svoga muža, pa se vrati ovamo. Drugim riječima Isus pita gdje ti je muž? To je škakljivo pitanje, a možda čak i bezobrazno, ali upravo tako izgleda spoj s Bogom, bez prikrivanja i okolišanja. To je odmah udarac u srce, tu gdje boli, tu gdje su rane. Zamislite spoj djevojke i dečka kada on na prvom susretu pita odmah za njezine grijehe, nešto nalik: Lijepa si, ali osjećam kao da si pomalo čudna. Reci mi svoje grijehe.
Samarijanka je već pet puta pokušavala živjeti brak, a sada joj je šesti put. Isus otkriva njezinu najveću čežnju- ljubav. Izgleda da nije bila sretna u životu. Zato je pokušavala pet put pronaći svoju životnu sreću. Sada je šesti put. Isus razotkriva fikciju njezine žeđi jer ona vara sebe tvrdeći da je šesti muškarac njezin muž. I tim pitanjem koje Isus postavlja, oslobađa Samarijanku i skida s nje okove koji su se godinama taložili u njezinom srcu. On to čini samo kroz jedno pitanje. Zar to nije čudesno?
Veličina žene je u tome što nije pobjegla sa zdenca kada je Isus došao. Nešto je privlači. Nešto osjeća. Nije pobjegla ni tada kada ju je Isus pitao da mu dovede muža. Sigurno ju je Isus drugačije gledao. To je bio pogled različit od ostalih pogleda. U Isusovim očima nije bilo odbačenosti i osude, ignoriranja i podrugljivosti. On gleda tako da čovjek jednostavno poželi doći k njemu iako u svom srcu osjeća strah.
Bježimo pred istinitom molitvom, bježimo pred susretom s Bogom jer dobro znamo da će Isus u nama pronaći istinu. Mi se ustvari bojimo onog bezobraznog pitanja gdje je tvoj muž. Svatko od nas ima svoje intimno područje, koje nikome ne želi otkriti, svatko ima svoje strahove. Ustvari bojimo se bezbroj pitanja kada uđemo u istinitu relaciju s Bogom. U toj relaciji ne radi se o minimalnom ispunjavanju crkvenih obaveza. Riječ je o istinitom susretu. Po njemu ćemo vidjeti da je u našem srcu kaos, poligon za koji znamo, ali ga skrivamo.
Mi bismo htjeli sjesti na zdenac i malo popričati s Isusom: malo o vremenu, zdravlju, ispitima, našim ljubavima, uspjesima i neuspjesima- takva sapunica. A on odmah nama kaže: Idi po muža. Ti nemaš jednog muža, imaš njih šest.
Strah koji nosimo u sebi zbog susreta s Isusom nije strah koji proizvodi naše srce. Bog je stvorio ljudsko srce i ono njemu pripada. Zato se srce Boga ne boji. Srce drhti od straha zbog čežnje za Bogom i zbog toga svega ostalog čim smo zatrpali naše srce. To je razlog straha. To zlo u nama, grijeh, zna da se približava istina koja se ne slaže s još jednom laži. Susret s Isusom je susret s istinom koja iz nas izvlači čežnju za Bogom. Sve što je u nama nestvarno i glupo morat će nestati. Svaki grijeh mora biti zatvoren u ćup i biti izbačen jer samo Isus daje vodu živu, čak i tada kada smo potonuli. On žeđa za susretom s nama, za našim srcem. Nek se dogodi istinita ljubav.
Ak/Asz