Šoping centar je tema koja je motivirala našeg ovotjednog gosta korizmenih seminara – velečasnog Roberta Farkaša. Sigurno se pitate kakve veze šopingiranje ima s vjerom. Ni mi nazočni nismo mogli pretpostaviti o čemu je naš dragi gost odlučio govoriti, ali riječi koje su uslijedile zasigurno su ostavile trag u svakome od nas.
Svi znamo da u koju god trgovinu došli, biramo. Biramo prema vlastitim interesima i potrebama, prema vlastitom ukusu. Nećemo kupiti cijelu trgovinu nego ćemo izabrati ono što želimo, samo ono što nam treba. Na veliku žalost, isto takvo šopingiranje prisutno je i na ostalim područjima ljudskoga života. Kada je riječ o vjeri, ona može biti šoping centar samo kada se za nju opredijeljujemo. Svijet nam nudi svašta, a na nama je izabrati kojim ćemo putem ići. Dakle – vjera mora biti naš izbor i tu šopingiranje prestaje. Međutim, vlč. Farkaš prvo nam je ukazao na problem šopinga na tzv. najnižoj razini ljudske svakodnevnice, a to je prijateljstvo. Tu itekako znamo postupati neljudski i nekršćanski. Kako je samo ružno kada tražimo osobe koje će nam donijeti neku korist u životu. Kada jedni drugima dolazimo samo kada postoji nekakva potreba. Pa kada jedna osoba zadovolji tadašnje potrebe, zaboravimo ju i idemo dalje tražiti ”žrtve” i tako iz kruga u krug. Kada se popnemo stepenicu više, vidimo šopingiranje u vezama između mladića i djevojke. Izabiru jedno drugo kako bi si podigli ugled i samo kako bi se pokazivali po gradu poput trofeja što podsjeća na natjecanje, a što nikako nije pravilno, niti onako kako nas je Gospodin učio. Naš je gost naglasio da se na taj način igramo s tuđim osjećajima, dostojanstvom, sa svetošću nečijega tijela, s čašću… tako to izgleda kada šoping postane stil života. Isto vrijedi i za brakove sklopljene iz interesa; dovest će nas do određenog cilja, ali je samo pitanje vremena kada će se sve srušiti jer nije građeno na pravim temeljima. Bračni se partneri nisu izabrali zato što su sazreli u ljubavi i osjetili da ih Gospodin želi zajedno kako bi stvorili nešto dragocjeno i predivno (a to je obitelj), nego su tu iz sasvim drugih razloga.
Najviša je razina, naravno, ona najvažnija – naš odnos s Isusom Kristom. Koliko li se samo šopingira na tom svetom području. Koliko li se Božja riječ bira prema potrebama. Nije rijedak slučaj da će se osoba smatrati visoko pozicioniranom na duhovnoj razini zbog poznavanja Biblije – poznavanja nekoliko rečenica koje će stalno vrtiti u krug i s njima ići kroz život. Upravo je na taj način izabrano ono što joj je potrebno – obavljen je mali šoping u Božjoj riječi. Izabrano je ono što mi se sviđa i ono što mi treba. ”Božju objavu neću prihvatiti cijelu nego ću uzeti samo dio, a ostalo ću ostaviti drugima. Zar nije kršćanski i ljudski dijeliti? Ovaj dio rečenice mi se sviđa, drugi ne, ovu ću Božju zapovijed poslušati, ovu neću…” Onda sami stvaramo svoju sliku kršćanstva. Dodajemo, oduzimamo i slažemo kako želimo. Ne! Upravo ovako ne smije biti shvaćena Božja riječ koja je jedna zatvorena cjelina i koja treba biti prihvaćena cijela. Vjera ne smije biti kao predmet koji ću uzeti i koji ću prilagoditi sebi i svojim željama i interesima. Smijemo birati, ali samo u slučaju opredijeljivanja.
Ako se okrećemo Isusu Kristu i njega izabiremo kao svog Spasitelja, nema potrebe za daljnjim izborima i šopingom. Tada dobivamo sve što nam je potrebno. Cijeli paket. Kompletnu ljubav, sreću, smiraj… sve ono lijepo što nam Bog daje i pruža. Svu onu utjehu u teškim trenucima. Sav mir koji pronalazimo samo u Njemu. Dobro znamo da smo svi slabi na tom području. Svi ćemo mi katkad pogriješiti u nečemu i bit će nam teško, ali onda Mu priznajmo da smo slabi. Za takvo što treba i hrabrosti i povjerenja za što smo molili na klanjanju koje je uslijedilo. Molili smo da Ga naučimo ljubiti i prihvatiti Ga cijelog. Na životnome putu svakoga od nas postoje i usponi i padovi. Nećemo uvijek uspjeti. Ponekad ćemo i pokleknuti. Ali nećemo odustati nego ćemo Ga ustrajno moliti i truditi se prihvatiti Ga u cijelosti te Mu povjerovati gdje god bili i što god nam se dogodi. Izaberimo Gospodina na svakome području života. Jedino tako možemo biti sol zemlje i svjetlo svijeta.
Lana Ivić /duhos.com