Sinoć je plamen tisuću svijeća duž Vukovarske ceste osvijetlio, nimalo slučajno, put do osječkog Ekonomskog fakulteta. Tamo je veća skupina ljudi na stepenicama svečane aule slušala recitacije iz knjige „Priče iz Vukovara“ i popratne izvedbe poznatih glazbenika: Hatzea, Orbanai, Verdija i Odaka.
Da je sve to vidio neki slučajni, neupućeni prolaznik možda ne bi shvatio o čemu se radi, ali bi zasigurno osjetio tugu, zajedništvo, ponos i suosjećanje. Ti osjećaji opisuju „Vukovarsku večer“ koju su priredili Duhos i Umjetnička akademija iz Osijeka.
„Vukovar je rana koja se ne zaboravlja i koja će teško zacijeliti!“, rekla je u uvodu Sanja Martinović, Duhosova koordinatorica i voditeljica programa i naglasila da ovaj događaj nema nikakav politički prizvuk nego želju odavanja počasti i sjećanja na vukovarsku kalvariju. To je potvrdio i Komorni zbor umjetničke akademije sjetnom izvedbom Orbanovoga djela Daemon irrepit callidus. U istom tonu nastavljeno je recitiranje priča studenta glume Ivana Čaćića iz knjige „Priče iz Vukovara“ koju je napisao poginuli vukovarski heroj i novinar Siniša Glavašević. Knjiga koja je umjetnički gledano jedno od najvrjednijih djela suvremene hrvatske proze ujedno je i najproduhovljenije ratno djelo u kojemu čitatelj može osjetiti barem djelić neljudske ratne strahote prožete ljudskom vjerom, nadom i hrabrošću. Stoga nije slučajno da se upravo u ovoj večeri čitalo pet od ukupno četrnaest napisanih priča čiji su motivi bili: obitelj („Nju se teško stječe, a rat, posebice ovaj nesretni i predugi rat, dovoljno rječito govori kako se lako obitelj gubi.“) , Djevica Marija („Ona je pojam nadi da će sutra biti kao jučer. I premda smo svi svjesni da se to neće dogoditi, opet nam je Marija potrebna, ako ne za ljepši život, onda za bolju, i ljepšu i mirniju smrt.“), čovjek („Sreća je dosegnuti, dočekati nekoga koji isto tako traga.“), rat („Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi poslije svega i u sažaljenju mogao iznova prljati.“) i grad („Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?“).
Uz ove umjetničke izvedbe koje je mentorirao doc.mr.art. Berislav Jerković bila je postavljenja i izložba fotografija „Sjećanje na Vukovar“, vukovarskog autora Vladimira Pećkovskog i druge fotografije iz ratnog Vukovara koje su svi posjetitelji, nakon posljednje zborske izvedbe „Svrši stopi moje“ i završne, molitvene riječi patera Areka, mogli pogledati.
I na kraju, Vukovarska večer je jedna u nizu koja je potvrdila ono što je već bezbroj puta, ali nikada dovoljno spomenuto: Ne zaboravite Vukovar, a osobito ne u molitvama!
Kristina Malbašić