Malo neobična propovijed(Lk 24, 13-35)

Jedina cijena otkupljenja čovjeka nije zlato niti srebro nego krv Isusa Krista. Samo Bog vidi u nama vrijednost koju mi ne vidimo.
Evanđelja ne donose previše opisa uskrsloga Isusa s ljudima. Pavao tvrdi da ih je bilo više pet stotina ukupno (1 Kor, 15,6). Ali, vrijedi promatrati Isusovo ponašanja nakon njegova uskrsnuća. Dotaklo me je zapažanje jednog dominikanca, koji je otkrio nešto neobično, a možda ustvari toliko obično na što nisam nikada obratio pozornost. Što je učinio Isus odmah nakon uskrsnuća? Nije ništa govorio, niti učinio čudo. Možda će zvučati malo neozbiljno, ali nakon svoga uskrsnuća Isus je sredio krevet. Kad su učenici ušli u grob vidjeli su plahte na jednoj strani, a ubrus je bio uredno presavijen. Čini se kao da je Isus napravio malo reda. Možda malo suprotno nego mi kada izađemo neuredno iz kreveta pa sve nas tako čeka dok se ne vratimo. Poljski dominikanac kaže da je Isus učinio onako kako ga je mama naučila. Plahtu i ubrus je presavio i uredno stavio sa strane.
Što je Isus još radio kada je uskrsnuo i dolazio u susret svojih učenika? Šetao se! On je proveo značajan put zajedno s učenicima koji su išli u Emaus. On nije otišao kod Pilata ili židovskih svećenika, nego je otišao među svoje. Nakon toga ukazao se apostolima. Što je tražio od njih? Tražio je vrlo jednostavnu stvar: Imate li što za jesti? Došao je među njih i rekao im je Mir vama. Jeli su pečenu ribu. Sve je tako jednostavno, iako je kasnije Isus izgovara velike riječi.
Dok je Isus išao s učenicima na putu tumačio im je Pisma, ali oni ga nisu prepoznali. No, što radi isus? Isus iznova sjeda s njima za stol. Večeraju. I prepoznali su ga u lomljenju kruha. Možemo to shvatiti na više načina, ali jedan je od njih je sljedeći. Učenici su prepoznali Isusa jer je on učinio neku poznatu im gestu. Nije isključivo riječ o euharistiji nego o jednoj Isusovoj gesti koju je on činio. Možda položaj ruku, prstiju ili nešto slično. Njih dvojica nije bila s Isusom u dvorani Posljednje večere. Oni nisu bili apostoli. Pretpostavlja se da su oni bili u trenutku kada je Isus umnožio kruhove za pet tisuća ljudi. Moguće da su tu neku gestu već tamo vidjeli. Stoga su ga tek sada prepoznali.
Sve te stvari su sami detalji. Koga zanima spremanje kreveta, pečena riba, zajednička večera, pozdravi, što je važno u zajedničkoj šetnji ili u položaju ruka? Možda je odgovor u Isusovoj prisutnosti nakon uskrsnuća. On više neće biti s učenicima, a i s nama na jedan demonstrativan način, nego baš onako nevidljivo u najmanjim događajima i gestama. Isus odlazi svome Ocu. Neće više biti prisutan na vidljiv način. On nas poučava da ga tražimo u gestama i djelima u kojima ga se prividno ne vidi. On je među nama. U onima koji trpe i koji su odbačeni. On je u najbližim.
Često se uhvatim u razmišljanju da sam promašio Uskrs jer se ništa velikog nije dogodilo. Možda hoće sljedeće godine? A neće! Uskrslog Gospodina ćeš prepoznati svugdje i u svojoj kući i među svojima kada ti netko s ljubavlju pruži kruh ili kolač. Prepoznat ćeš ga možda u tramvaju kada se nekome s ljubavlju osmjehneš. To neće biti ironija. To će biti ljubav. Uskrsli je u svakom detalju.
Isus je pokazivao geste svojim učenicima koji su bili potpuno zbunjeni. Tu se pojavljuje jedna grčka riječ (homilio) to znači propovijedati ili zatrpati nekoga riječima. To je normalo kada je čovjek ogorčen i zbunjen te izgovara mnoštvo riječi. To je slika o nama kada bacamo riječi jedan u drugoga. Isus se pokazuje upravo takvim zbunjenim i ogorčenima učenicima. On je znao da nisu savršeni. Zato tražimo dobrotu i najjednostavnije događaje promatrajmo u svjetlu Uskrsloga. On nakon svoga uskrsnuća nadilazi našu stvarnost svojom prisutnošću.