Zauvijek dijete (Mt 21,28-32)

Svi smo djeca i bit će tako do kraja života. Uvijek smo nečija djeca to jedno, ali osim toga u svakome od naš tamo negdje na dnu duše čuči mali dječak ili djevojka.
Isusova priča o dvojici sinova je priča o djeci. Iako se radi o odraslim muškarcima, možemo pretpostaviti, riječ da je ipak o dječjem mentalitetu. Svi smo djeca iako odrasli.
Dvojica sinova su različiti. Prvi sin čini se vrlo nepristojan. Ne prihvaća očevu zamolbu. On je poput većine ljudi: Ne da mise! Ali, predomislio se i ipak otišao u vinograd.
Drugi sin izgleda da je vrlo pristojan. I njemu otac se obraća kao djetetu sinko! Ali on uzvraća svome ocu Gospodaru! Koje se dijete obraća svome roditelju Gospodaru? Nitko tako ne čini. Iako mu se otac obraća nježno njegov sin drži prema njemu veliku distancu. Nešto slično je na poslu između direktora i radnika. To je isključivo poslovni odnos.
Koja je poruka ove priče? Zasigurno Bogu nije stalo do toga što si i kakav si. Danas si možda ne raspoložen, ali zato sutra ćeš možda biti pa ćeš se možda malo više pomoliti. On zna da smo razmaženi poput djece. Nego, Bog od nas želi da imamo prema njemu odnos kao što je između oca i sina, a ne narednika i izvršitelja.
Zašto dolaziš na svetu misu nedjelom? Možda zato jer je to kršćanska obaveza ili zato što ćeš ovdje susreti najboljeg Oca na svijetu? Žalosno je kada imamo robovlasnički odnos s Bogom i kažemo Ocu: Gospodaru, naredniče, zadatak obavljen. Ja sam super radnik zar ne? Ili možda razmišljaš drugačije: Nedjelja je, devet sati ujutro, meni se spava i neda mi se ustati, ne da mi se u crkvu. Ali potom se predomisliš i odeš.
Nakon toga Isus je učio apostole molitvu Oče naš. Moguće da kad su židovi čuli tu molitvu jednostavno su se ljutili na Isusa i udarali su se po glavi. U Toj molitvi Isus izgovara riječ Abba. Ni jedan Židov tako nije se obraćao Bogu Gospodaru cijeloga svemira. Zato nije bilo pojmljivo Bogu reći Tata.
Takav odnos Bog želi imati s tobom. Ne robovlasnički da mu kažeš Gospodaru jer si s mukom nešto obavio, nego da mu se obratiš Tata i to još na ti – daj mi, usliši, otpusti, ne uvedi. Naučimo stajati pred Bogom kao tatom. Ako to ne naučimo nećemo ući u Božje kraljevstvo. Zato Isus govori ako ne postanete kao djeca, nećete ući u božje kraljevstvo (Mt 18,3).
Zato prostitutke i carinici ulaze u Božje kraljevstvo jer sve zbog svojega kajanja za grijehe, očekuju od Boga. Naš Otac ne postavlja uvjeta, on daje. Naša su srce često zatvorena jer ne želimo biti djeca. Biti dijete ne znači imati dječji mentaliet. Uštirkani smo pred Bogom i fini. Pokušavamo malo se igrati s njim. Ali naša je relacija prema njemu potpuno ista kao onog sina koji govori svom ocu Gospodaru. Naš Otac želi darovati i potpuno primiti svako dijete u zajedništvo.
Mi često mislimo da kada otac poziva svoje sinove u vinograd, onda će oni raditi, a otac će odmarati. Međutim, to nije tako. Knjiga Izlaska govori o uhodama koji su donijeli iz Kanaanu veliko grožđe. Veliko toliko da su ga jedva mogli nositi. To otkriva slatkoću jer je grožđe slatko, ali i obilatost jer je veliko. U tom kontekstu. Otac poziva svoje sinove na zajedništvo koje je ispunjeno slatkoćom i obilnošću.
Početak ovog odlomka je isti kao u Lukinom evanđelju (Lk 15): Otac je imao dva sina. I tu se dogodila ista situacija. Jedan nije htio biti s ocem, ali na kraju promijenio svoje mišljenje i drugi koji uopće ne voli svoga oca. Ta gozba na koju su bili pozvani i jedan i drugi znači gozba ljubavi i zajedništva.
pater Arek Krasicki, CSSp