O vinogradu, ljubavi i svatovima (Mt 21,33-43)

Za nas vinograd znači samo jedno: grožđe, posao, proizvodnja, radnici i neka zakuska na kraju, pa u konačnici dobiva se vrhunski ili malo manje vrhunski napitak.
Matejevo evanđelje obiluje slikama vinograda, samo u dvadeset prvom poglavlju ima ih dvije. I u svakoj Otac – Gospodar, odnosno vlasnik poziva u vinograd.
Mi često mislimo da kada otac poziva svoje sinove u vinograd, onda će oni raditi, a otac će odmarati i sve nadgledavati s kule koja se nalazi u sredini vinograda. Međutim, to nije tako. Knjiga Izlaska govori o uhodama koje su iz Kanaana donijele veliko grožđe, veliko toliko da su ga jedva dvojica mogla nositi na prečki. Naravno, to je alegorijska slika obilatosti koja otkriva slatkoću jer je grožđe slatko. U tom kontekstu, Otac poziva na zajedništvo koje je ispunjeno slatkoćom i obilnošću. Samo Bog može darovati obilno.
U vinogradu rade vinogradari, no tu su i sluge, ali i sin Vinogradara. Nažalost, vinogradari ne žele podijeliti plodove rada svojih ruku s vlasnikom. Oni žele ostaviti za sebe vinograd, ne znaju da će njihov kraj brzo doći. Oni ljubomorno žele sve zadržati za sebe.
Kada ste priredili najveću gozbu za sebe ili za svoju djecu? Sigurno su to bili svatovi! To je najveća gozba koju čovjek ikada može napraviti za svoju rodbinu i prijatelje. To je bio vrhunac sreće. Prema tome, svaki je brak pozvan ući u vinograd Gospodnji.
Priča o vinogradu je priča o brakovima i o Božjem Kraljevstvu i o Crkvi. Brak je mjesto sreće, a ne put kroz muku. Tvoj brak je vinograd. Ali i tu se događa i to da jedan hoće a drugi ne, nešto slično, o čemu govori prethodna prispodoba (Mt 21,28-32 -dvojica braće). Kakav je tvoj brak? Jedeš li uistinu gigantsko grožđe ili tek neke bobice?
Najveća je radost u vinogradu Gospodnjem primiti Sina, dozvoliti mu da On vlada. Tada će plodovi postati gigantski. Ne postoji sveti brak bez Isusa Krista. Jedino s Kristom brak postaje mjesto spasenja u kojem on i ona mogu blagovati obilatost plodova.
Kažu sveci da ćemo na ulasku u nebo biti suđeni na temelju naše ljubavi prema drugima. Tako će biti i u braku. Jedan dominikanac je ispričao ovakvu viziju suda za bračne drugove: Umire ona i dođe na vrata neba, ali čuje glas: „Dođi tu sa suprugom“. Tada čuje se glas koji pita supruga: „Je li te voljela?“ I obrnuto glas pita: „Je li on tebe volio?“ To vrijedi i za svećenike. Gospodar vinograda pitati će za plodove, ali ne svećenika, nego njegove župljane: „Je li vas ljubio, je li bio predan i revan?“
U vinogradu smo, ne kao pojedinci, nego kao zajednica. Tako ćemo ući u nebo. Naravno, kao pojedinac, ali na temelju ljubavi prema drugima. Već sada možeš jesti gigantsko grožđe iz vinograda u kojem se nalaziš. Već danas sve se može promijeniti jer je s nama Očev Sin Isus Krist. Tako će i Crkva postati mjesto i zajednica koja će za tebe konačno nešto značiti.
pater Arek Krasicki, CSSp