O primanju nepoznatog (Mt 25,31-46)

Primijetio sam dvije stvari. Ljudi najviše vremena vole provoditi s osobama koje poznaju. Tada se vole zaustaviti i malo više porazgovarati. To nije čudno. Dok kod susreta s nepoznatim osobama uvijek držimo jedno odstojanje. Što je opet logično jer ne znaš s kim imaš posla.
Kažu, prema evanđeoskom odlomku o razlučivanja između ovaca i jaraca, a koje će se dogoditi o danu Sina Čovječjega, da će svatko od nas biti ispitan na temelju ljubavi, odnosno djela koja je činio prema drugima. U tom odlomku ništa ne piše o pobožnosti, nego o konkretnim djelima. Svakako pobožnost ide uz dobra dijela, ali ako ih nema, znači da nešto nije u redu s nama. Svakako to će suđenje biti otprilike tako da se neće pitati: Je si li to učinio, nego pitat će se ostale okupljene ljude: Je li on to učinio, je li ljubio?
Druga stvar koja me u mom životu jako zabrinjava je ljubav. Pitam sam sebe hoću li imati dovoljno ljubavi da mogu činiti ono što je Isus rekao?
Odlomak o sudnjem danu u skoroj eshatologiji gledamo kroz Isusovo kraljevanje. On je kralj. On je i sudac. U njegovom kraljevstvu glavna lozinka je LJUBAV iz koje izvire milost i milosrđe. Isus je kralj koji je pun ljubavi. On je milostiv i milosrdan. On će pitati bez vike i galame: Je li dao jesti drugome, je li primio u svoj dom, je li pohodio?
Još jednom! U ovom tekstu Isus ne pita: Jesam li dao jesti i jesam li primio u svoju kuću prijatelje koje jako volim! On pita jesam li nahranio i primio nepoznate ljude. Upravo je riječ nepoznati ključna u shvaćanju kriterija ljubavi.
Ovaj odlomak treba spojiti s prethodnim koji govori o talentima (Mt 25,14-30). Sveti Augustin tumačeći talente govori o ljubavi. Svatko prima makar jedan talent, odnosno svatko je sposoban ljubit u minimalnom stupnju jer je tako stvoren. Samo hoću li ja zakopati taj talent, odnosno ljubav? Ili umnožiti je? Da, ljubav je neprekidan posao koji zahtjeva ogroman rizik jer kako ćeš nahraniti nepoznatog, kako ćeš nepoznatog primiti u svoju kuću, kako ćeš ga pohoditi u zatvoru? Ljubav možemo zakopati jer ćemo se bojati riskirati osobnog izlaganja u susretu s drugima. Zatvaramo se. Nestaje osmjeh i dobra riječ. Ne bojmo se riskirati umnožiti darovanu ljubav.
Dok Isus govori o nepoznatom čovjeku, on misli na sebe. On je taj nepoznati čovjek. No to nam je uskraćeno vidjeti. Mi samo vidimo neznance. Guramo se. Udaramo. Napadamo. Teško je zamisliti da je Isus u tom nepoznatom i često odbačenom čovjeku. Međutim, on je taj nepoznat.
Možda trebamo upravo danas, kada na zadnju nedjelju u liturgijskom kalendaru obilježavamo svetkovinu Krista Kralja, sjesti i malo dublje zaroniti u sebe. Možda se još uvijek ne osjećaš kao kralj. Dok ljubiš druge nepoznate, dok im daruješ sebe, otvaraš svoje srce na njihove potrebe, postaješ kralj. Moguće da se bojiš jer misliš da još uvijek premalo ljubiš. Voliš biti s onima koje poznaješ. Znaj da ti je darovan talent ljubavi koji je poput najdragocjenijeg kraljevskog zlata. Ljubav je lozinka koja otvara baštinu pripremljenu već od početka svijeta.