U usporedbi s ostalim Isusovim čudesima, kao što su oživljavanje, ozdravljanje, izgon zloduha i sl., ozdravljenje Petrove punice iz vrućice nije veliko čudo. To možemo i mi danas.
Međutim, crkveni oci pišu da je to bilo najveće čudo koje je Isus učinio. I nije riječ o tome da se tu spominje Petrova punica, to nikako! Ovaj slučaj nije obična povišena temperatura. To nije stanje čovjeka koji boluje od gripe ili koje druge viroze. Uostalom, povećana temperatura je pozitivna reakcija organizma na bolest. Ona je vrsta samoobrane organizma. Zašto bi Isus trebao prekinuti takvu reakciju ukoliko je u pitanju samo vrućica? Zašto bi se Isus pravio važan? Zašto je dakle Isus prekinuo proces visoke temperature? Kakva je to bolest?
Svaki put kad bi Isus nekoga ozdravio, nakon toga pojavljuje se rečenica koja objašnjava razlog bolesti. Možda u razumijevanju ovog Isusova čina ozdravljenja od velike pomoći biti će ključna rečenica koja objašnjava razlog bolesti: Pusti je ognjica i posluživaše im. Možemo pretpostaviti da se njezina bolest zvala egoizam. Mnogi komentatori upravo na takav način tumače ovaj odlomak. Petrova punica imala je problema u komunikacijom s drugima. Gledala je samo svoja posla. Tko zna, možda je ona upravo egoistički uzdisala: Kuku lele i pričala okolo kako je njoj teško i da je nitko ne razumije, ali nije shvaćala da je problem u njoj. Ona je bila usredotočena na sebe a ne na druge, imala problema sa služenjem drugima.
To je naša životna situacija. Petrov dom je naš život. Tu je Petar, njegova žena, djeca i kako mi to kažemo danas, tu je mamica. Petar se vraća kući nakon nekolika dana odsutnosti jer, kako čitamo, on je bio kod Ivana. Moguće da su to bili teški dani za njihovu obitelj. Petar nije radio jer je bio na sastanku i možda, tijekom tih dana, na njihova vrata pokucalo je siromaštvo. Tko zna, možda u glavi Petrove žene i njezine mame pojavila se pomisao da će Petar poći za Isusom i neće ga uopće biti kod kuće. I možda upravo zato ta žena je umorna od zapitkivanja kako će to biti dalje. Nije važno je li to punica ili svekrva ili još netko drugi. To je slika osobe koja u sebi nosi golemu brigu i zabrinutost zbog trenutačne situacije. No ta briga u toj osobi dovela ju je do bijele vrućice pa sve do ludila. Morala je biti jako ljuta, a kada je čovjek u takvom stanju nije više za ništa. Izbjegava druge. Ne želi nikoga posluživati. Mora leći.
Psiholozi kažu da razlika između ženske i muške psihologije je upravo neograničena furija koja nastaje iz dobrog srca. Žena se puno više može angažirati u nekim stvarima, ali kada je uhvati bijes onda to muškarac ne može shvatiti. Govorim općenito. Često je tako da u muškim zajednicama nastane konflikt ali muškarci ga riješe u vrlo kratkom vremenu i na muški način, dok u ženskim zajednicama nakon konflikta nastaje šutnja, izbjegavanje drugoga, prestanak komunikacije. Tada se upravo događa potpuna paraliza i visoka temperatura, tako da osoba mora leći. Sigurno da ima i muškaraca koji tako reagiraju. Upravo ta Petrova punica postaje određenom psihološkom figurom svakoga bez obzira na spol.
Izgleda da je Petar pozvao Isusa u svoju kuću kako bi mu pomogao s osobom koja s njim živi. Još jednom, nije tu riječ o punici, muškarcu ili ženi, govorimo o nama, jer se svatko od nas može naći u takvoj situaciji u kojoj je bio Petar ili njegova punica. Prema tome, ovaj odlomak je također lekcija što trebamo učiniti kada se u našoj kući događa problem. Možda imate problem s nekim tko je egoist, gleda samo sebe ili stalno se ljuti bez veze.
Isus čini tri geste: on se njoj približava, pruža joj ruke i podiže je. To je najbolja slika kako pomoći onomu tko je egoist. Mi često činimo tako da ga odmah precrtamo, ali Isus pokazuje da to nije dobra metoda. Približiti se nekome ne znači pristupiti nekome, nego upoznati ga. Bez upoznavanja drugoga nikada nećemo shvatiti zašto je netko egoist. Lako je nekoga osuditi izdaleka, na distanci. Teško se približiti, jer treba ući u kontakt. Uhvatiti za ruku, pružiti ruku. To je prelijepa gesta. Muškarac pruža ruku ženi kada je želi poljubiti ili kada želi s njom plesati. Ozdravljenje se događa zbog poštovanja. Isus izgoni demona zbog poštovanja i ljubavi prema drugoj osobi. Tada demon slabi. Podići nekoga je zadnja Isusova gesta. Neki, već po svojoj naravi, ne podižu druge nego ih ponižavaju, govoreći im da ne vrijede, nisu sposobni, glupi i sl. Isus podiže. Možeš egoistu reći istinu o njemu, ali on se neće podići. Reci egoisti da on nije egoist. Reci mu suprotno od onoga što on jest. Tako ćeš ga podići. Tako će on ozdraviti. Naravno, prije svega vapimo Isusu za tu osobu.
AK