O dodiru iz pustinje (Mk 1,12-15)

Sve više imamo dojam da nije tako kako bi trebalo biti. Umjesto boljeg života nameću se patnja i bol. Umjesto boljih međusobnih odnosa ulazi razdor i razvod. Kamo idemo? U svima nama postoji skrivena čežnja za rajem, za mirom. To uvjerenje nosi svaki čovjek u svom srcu: Želim tamo gdje je bolje, gdje je radost i sreća. Želim slobodu. I nije to paradigmatična tvrdnja za vjernike. Čežnju za rajem osjeća svaki čovjek.
Prema crkvenim ocima boravak Isusa u pustinji s divljim životinjama može se usporediti upravo s rajem. Tu je bio Adam koji je nadjenuo imena životinjama. Tu je bila velika harmonija i radost. Adam znači svaki čovjek. To znači da je i naše mjesto u raju, pošto je prvi čovjek i muškarac i žena imali tu svoje mjesto. Ali Adam, prema Pavlovoj tipologiji, označava i Isusa. On je drugi Adam. Kao što je po prvom Adamu došla u svijet smrt, tako po drugom Adamu dolazi svima život. Prema tome, Isus nam već u pustinji priprema put u Raj. On već sada otškrinja vrata raja.
Isusov boravak u pustinji može se također usporediti s Noaom u arci. Tu gdje je bio Noa tu su bile i životinje. Zajedno su proveli četrdeset dana dok se vode potopa nisu smirile. Sigurno bismo našli više mogućnosti interpretacije i usporedbe ovog biblijskog odlomka, ali nije stvar u tome. Pogledajmo što nam ovaj odlomak govori.
Prije svega Duh Sveti Isusa doslovce istjeruje u pustinju. To je jaka riječ. Trebao je koristiti silu. Izgleda da Isus ne želi biti ovdje. Marko naziva to mjesto pusto. To je, kako će Danijel reći o rušenju Hrama, grozota pustoši. Tu žive zlodusi. Na takvo mjesto nitko ne želi otići a kamoli ostati četrdeset dana.
Nadalje, piše da je Zloduh iskušavao Isusa, doslovce do granica izdržljivosti. Dakle, Isus podnosi patnju pustoši – gadosti te kušnje Zloduha. Osim toga divlje pustinjske životinje nisu neki kućni ljubimci nego škorpioni, zmije i, kako kaže Biblija, ludi magarci koji skaču zbog bjesnoće. Knjiga otkrivenja rabi riječ divlje životinje tada kada spominje đavla koji će pustiti divlju beštiju.
Pogledajte Isusa: prisiljen je otići u prazno mjesto. Tu je gadno. Tu su zlodusi i divlje životinje. To je mjesto kao iz zone sumraka. Ali upravo tu dolazi Isus i tu je iskušan do granica svojih mogućnosti. Zašto je tu došao Isus?
Većina nas može se prepoznati u tom tmurnom opisu. Dobro znamo što je nedostatak raja na zemlji. Znamo što znači biti izbačen i pokazivan prstima. Znamo i takva mjesta na kojima se nalaze isključivo divlje životinje. Sjećamo se još uvijek takvih mjesta gdje smo bili iskušani do granica mogućnosti. Često smo si mislili: Bože ja ću puknuti. Ne mogu više! Uzmi me! Možda si u takvim relacijama s drugim ljudima.
Moguće da si više puta poželio biti negdje drugdje, s nekom drugom osobom. Sada se ne osjećaš doma. I to je jedna vrsta progonstva i ne želiš više biti ovdje, ali takav je život.
Što je pustoš u tvom životu? To su trenutci nevoljenosti, potpune odbačenosti. Tada osjećaš negaciju samoga sebe i pitaš čemu to sve služi, ima li smisla. Gubiš tlo pod nogama, želiš drugi život, druge situacije.
Divlje životinje oko nas. To iskustvo ima svatko. Ima ljudi koji se ponašaju poput divljih biblijskih beštija. Ali ima i trenutaka da sam ja takav. A možda baš u meni postoje životinje koje usmrćuju odnos s drugima. Vrijedi danas pogledati svoju nutrinu.
Ukoliko se prepoznaješ u nekim životnim situacijama i dalje misliš da je toliko loše da ne možeš više jer oko tebe su divlje životinje, da su te svi napustili i da si iskušavan više nego što možeš podnijeti, znaj da u tim situacijama, gdje god zakoračiš susrest ćeš Isusa koji sijedi i čeka tebe. Prije nego što si došao On je već bio tamo, prije tebe. Takvo iskustvo upravo donosi pustinja i Isus koji je to prošao. On je tu i kaže ti: Tu sam i čekam na tebe. Tu sam na tom mjestu koje je za tebe potpuno prazno, ja sam za tebe tu. I kada nosiš u sebi osjećaj da te nitko ne voli i da čak i emocionalno nije te dotaknuo. Ja sam tu, ja te želim dotaknuti na takav način na koji te još nitko nikada nije dotaknuo.
Bog je prisutan u povijesti tvoga života bez obzira na to koliko ljudi ima u svijetu. On je tu radi tebe i radi tvoje pustinje. On te želi uzeti s pustinje. Šalje ti svoje izaslanike poput Ivana Krstitelja. Dobre vijesti! Ljudi, nije tako loše, divlje beštije nisu toliko divlje. Danas te Isus želi dotaknuti i pozvati da izađeš iz pustinje, ali promijeni svoje mišljenje. To je bit obraćenja.
AK/ASz